- Porodična tradicija
- Zdravlje iz Bosne
- Drevni napitak br.7
- Bolesti bubrega
- Prirodno liječenje jetre Hepoxal 6
- Holestrin
- Cardio Mehlem
- Kožne bolesti
- Zdravlje žene
- Probavni sistem
- Artritis
- Stres-bolest današnjice
- Respiratorni sistem
- Neurološka oboljenja
- Anemije
- Imunal plus
- Autoimuna oboljenja-liječenje
- Dijabetes
- Sistemski eritemski lupus
- Poremećaji funkcije štitne žlijezde i njihovo liječenje
- Porodična tradicija
- Drevni napitak br.2
- Bolesti prostate
- HALADIN 9x
- Maligna oboljenja i njihovo liječenje
- halil
- New Page
- New Page
Karcinom pluća
Karcinom pluća je zloćudna bolest koja se razvija u plućima ili bronhima. Na prvom je mjestu uzroka smrti među karcinomima. Najveći rizični čimbenik za razvoj karcinoma pluća jest pušenje cigareta.
Anatomija
Desno pluće građeno je od tri režnja, a lijevo od dva. Poplućnica (pleura; plućna maramica) ovija pluća te ih štiti i omogućuje nesmetano kretanje pluća tijekom disanja. Dušnik (trachea) se nastavlja na grkljan i provodi udahnuti zrak. On se dijeli na dva glavna bronha koji se dalje granaju i završavaju kao mali zračni mjehuri (alveole).
Karcinom pluća nastaje u stijenki bronha ili plućnim stanicama i za njegov razvoj je obično potrebno mnogo godina.
Uzrok
Pušenje cigareta je odgovorno za 90% karcinoma pluća. Osoba koja pusi kutiju cigareta dnevno ima dvadeset puta veći rizik za obolijevanje od karcinoma pluća u usporedbi s nepušačem. Rizik raste s većim brojem popušenih cigareta i sto je mlađa dob kad se počelo pušiti. Rizik je manji kod osoba koje puse filter cigarete, ali ipak znatno veći nego kod nepušača. Pušači lula i cigara imaju veći rizik nego nepušači, ali manji rizik od pušača cigareta. Prestankom pušenja rizik se dramatično smanjuje. 10-15 godina nakon prestanka pušenja rizik je sličan riziku nepušača, iako se rizik nikad potpuno ne smanji. Življenje u istoj kuci s pušačem i pasivno Pušenje uzrokuje 30% veći rizik nego kod nepušača.
Osim pušenja poznato je nekoliko drugih okolišnih čimbenika koji povećavaju rizik za obolijevanje od karcinoma pluća, a to su:
- pasivno pušenje
- alkoholizam
- azbest
- radioaktivna prašina urana
- plin radon
- povećana razina kolesterola i prevelik unos masti u organizam
Dob, rasa, spol i genetsko naslijeđe također imaju ulogu u razvoju ove bolesti. Određena istraživanja ukazuju da bi se karcinom pluća mogao spriječiti povećanim unosom mikronutrijenata kao sto su karotenoidi, vitamin C, vitamin E i selen.
Podjela
Karcinomi pluća se iz terapijskih razloga dijele u dvije glavne podvrste:karcinom malih plućnih stanica (mikrocelularni) i karcinom ne-malih plućnih stanica, ovisno o izgledu stanica pod mikroskopom. Karcinom malih stanica brze raste i češće metastazira. U vrijeme dijagnoze cesto se već proširio na druge organe pa je terapija ograničena na kemoterapiju i/ili zračenje.
Karcinom ne-malih stanica je češći, raste i širi se sporije. Dijeli se u tri glavna tipa:
- karcinom pločastih stanica (skvamozni, planocelularni)
- adenokarcinom
- karcinom velikih stanica (makrocelularni)
Adenokarcinomi, uključujući bronhoalveolarni karcinom, čine otprilike 31% svih karcinoma pluća. Adenokarcinomi su tipično smješteni na vanjskim rubovima (periferiji) pluća i promjera su manjeg od 4 cm. Kod 51% slučajeva nađe se na rendgenskoj snimci povećanje limfnih čvorova u prsištu. Mogu rasti u obliku pojedinačnih čvorova, masa ili ožiljnih karcinoma.
Bronhoalveolarni karcinom je podtip adenokarcinoma te čini 2-10% karcinoma pluća. Povećani limfni čvorovi u prsištu nisu tipični.
Karcinom pločastih stanica čini 30%. Tipično je smješten centralno i veći od 4 cm u promjeru. Šupljina (kavum) u tumoru se viđa u 82% slučajeva, a na rendgenskoj snimci nalikuju upali pluća, atelektazi (kolabiranim plućnim mjehurićima) ili šupljikavoj masi. Skvamozni karcinomi obično sporo rastu i potrebno im je par godina za razvoj od ograničenog u invazivni tumor.
Karcinom velikih stanica je slabo diferenciran i nema tipičan izgled karcinoma malih stanica. Čine 9% svih karcinoma pluća. Obično se javljaju kao velike periferne mase. Često brzo rastu i rano metastaziraju u sredogruđe (medijastinum) i mozak.
Karcinomi malih stanica
Mikrocelularni karcinom čini oko 20% svih primarnih karcinoma pluća. Brze se širi, agresivniji je i ima lošiju prognozu od ostalih tipova. Istraživanja ukazuju kako 60-70% pacijenata s ovim tipom karcinoma pluća u trenutku dijagnoze imaju metastaze. Veliki limfni čvorovi u prsištu su gotovo pravilo. Ipak, mikrocelularni karcinom bolje odgovara na kemoterapiju i radioterapiju. Liječenje se ne bazira na kirurškom zahvatu.
Simptomi
U ranom stadiju karcinom obično ne uzrokuje simptome. Pojava simptoma indirektan je znak težeg stupnja bolesti. Pacijenti se obično odluče posjetiti liječnika tek kad ih neki simptom muči duže vrijeme ili kad ugledaju krv u iskašljaju. Česti simptomi karcinoma pluća su:
- dugotrajan kašalj
- nedostatak zraka; kratak dah
- zvižduci pri disanju
- bol u prsima
- krvav iskašljaj (hemoptiza, hemoptoa)
- gubitak apetita
- mršavljenje
- ponavljana upala pluća i/ili bronha
Ostali mogući simptomi su:
- slabost
- vrućica bez poznata razloga
- otežano gutanje
- otežan govor ili promjena glasa (npr. promuklost)
- abnormalnosti prstiju/noktiju (npr. ispupčenje nokta, prerastanje nokta okolnim tkivom, zadebljanje vršaka prstiju)
- bljedoća ili plavilo koze
- stezanje mišića ili atrofija
- bol ili oteklina zglobova
- padanje očnih kapaka
- bolovi u kostima
- rast dojki u muškaraca
Ovi simptomi se ne javljaju isključivo kod karcinoma pluća te je posjetom liječniku potrebno utvrditi njihov uzrok.
Dijagnoza
Nakon uzimanja općih podataka te informacija o dosadašnjim i obiteljskim bolestima, liječnik će postaviti detaljna pitanja o trenutnim simptomima, njihovoj težini i vremenskom razvoju. Važne su informacije o pušenju i izloženosti karcinogenima na radnom mjestu ili životnom okolišu. Slijedi tjelesni pregled nakon kojeg se po potrebi traže dijagnostičke pretrage. U obzir dolaze slijedeće:
- uzimanje ispljuvka i traženje karcinomskih stanica pod mikroskopom (citologija sputuma)
- rendgenska snimka pluća kojom se mogu uočiti povećani limfni čvorovi i tumorska masa
- kompjutorska tomografija (CT)
- magnetska rezonancija (MR), dijagnostička metoda gdje se vodikovi ioni u tijelu pacijenta pobuđuju snažnim magnetskim poljem. Kao rezultat nastaju signali koje računalo bilježi i stvara sliku tijela i njegova sadržaja.
- bronhoskopija - savitljivim optičkim instrumentom se ulazi u dušnik i bronhe. Uporabom četkica može se uzeti obrisak stanica bronha za analizu, ispiranjem i usisavanjem dobije se ispirak, a štipaljkom se uzima komadić tkiva (biopsija). Ako je bronhoskopija ˝negativna˝ to znači da se nije našlo karcinomsko tkivo, može se obaviti biopsija iglom.
- biopsija pluća može se obaviti izvana, iglom, uz CT navođenje. Otvorena biopsija pluća podrazumijeva operacijski zahvat otvaranja prsnog koša i uzimanja tkiva.
- snimanje kostiju obavlja se kod sumnji na metastaze. Obično se rade nuklearno-medicinske pretrage.
Ako se dijagnosticira karcinom pluća potrebno je utvrditi je li pacijent kandidat za kiruršku terapiju. Ako nema dokaza o postojanju metastaza (temeljem rendgenskih snimki, CT-a, snimki kostiju), pacijentu se može uraditimedijastinoskopija, kirurško otvaranje sredogruđa (medijastinum ili sredogruđe dio je prsnog kosa koji sadrži srce i velike krvne žile, dušnice itd.). Za izvođenje medijastinoskopije se savitljivi instrument-kamera (endoskop) uvodi u prsište koje se promatra na monitoru. Tijekom ovog zahvata se obično odstranjuju limfni čvorovi. Ako su limfni čvorovi ˝negativni˝ to znači da u njima nisu nađene stanice karcinoma i da pacijent može biti kandidat za kirurgiju.
Ako su limfni čvorovi ˝pozitivni˝ (sadrže karcinomske stanice) ili abnormalno veliki na snimkama smatra se da pacijent nije kandidat za kirurški zahvat.
Mogu se uraditi krvni testovi na tumorske markere. Tumorski markeri su molekule koje se u većim koncentracijama nego što je normalno pojavljuju u krvi, mokraći i/ili tkivu bolesnika s određenim vrstama karcinoma.
Karcinom pluća može biti povezan sa slijedećim tumorskim markerima:
- PTH, paratiroidni hormon - povišena razina PTH proteina može pomoći u razlikovanju karcinoma pluća i karcinoma pleure (poplućnice) i drugih bolesti
- CEA, karcinoembrijski antigen - protein prisutan kod mnogih adenokarcinoma, uključujući plućni. Povećane vrijednosti CEA prije operacije mogu biti pokazatelj loše prognoze.
- CYFRA21-1 (citokeratin fragment 19) - proteinski marker karcinoma pluća
Stupnjevanje
Svrha podjela i stupnjevanja bolesti jest predviđanje prognoze i propisivanje terapije.
Histopatološka podjela karcinoma pluća na skvamozni, adenokarcinom, makrocelularni i mikrocelularni dobro opisuje ponašanje karcinoma i prognozu.
Stupnjevanje bazirano na prognozi važno je za klinička istraživanja koja uspoređuju različite terapijske strategije i omogućuje univerzalnu komunikaciju kad je riječ o učinkovitosti terapije kod pojedinih grupa pacijenata.
Anatomska proširenost bolesti određuje se prije operacije snimanjima i invazivnim postupcima (biopsija, medijastinoskopija) tzv. TNM klasifikacijom gdje slovo T označuje tumor, N regionalne limfne čvorove, a M prisutnost udaljenih metastaza.
Međunarodni sustav za stupnjevanje karcinoma pluća grupira pacijente sa sličnom prognozom i terapijskim mogućnostima. Različite kombinacije TNM označuju različite kliničke i kirurško-patološke (IA-IV) stupnjeve koji imaju različite vjerojatnosti preživljavanja.
TNM klasifikacija
Denoix je prvi predložio TNM klasifikaciju kao anatomsku bazu za univerzalno stupnjevanje bolesti još 1946. godine. Otada je klasifikacija nešto promijenjena, zadnji put 1997. godine, ali princip je ostao isti. TNM klasifikacija primjenjuje se na sva četiri glavna histološka tipa karcinoma pluća, iako se za mikrocelularni karcinom cesto koristi jednostavnije stupnjevanje.
T - tumor
Proširenost tumora procjenjuje se temeljem veličine i zahvaćanja vitalnih struktura.
Tx - karcinom čije je postojanje dokazano prisutnošću malignih stanica u bronhoskopskom nalazu. Tip tumora se ne može utvrditi nikakvim snimanjima.
T1 - karcinom manji od 3 cm, potpuno okružen tumorskim tkivom
T2 - karcinom veći od 3 cm, okružen tumorskim tkivom, bez zahvaćanja zida prsnog koša ili drugih struktura sredogruđa
T3 - karcinom bilo koje veličine koji zahvaća zid prsnog koša ili tkiva sredogruđa
T4 - karcinom bilo koje veličine koji zahvaća vitalne strukture kao što su meka tkiva u sredogruđu i tijela kralješaka
N - limfni čvor (nodus)
Limfni čvorovi su dio imunološkog sustava i nalaze se po cijelom tijelu. Mikroorganizmi i strane tvari se zadržavaju u limfnom čvoru, tu ih analiziraju imunološke stanice i po potrebi uklanjaju. Karcinomske stanice također dolaze u limfni čvor i umnožavaju se te se po veličini i zahvaćanju limfnog čvora može procijeniti sposobnost tumora za stvaranje metastaza. U grudnom kosu su limfni čvorovi podijeljeni u tri glavna područja: oko ulaska bronha u pluća (hilarni limfni čvorovi), u sredogruđu (medijastinalni) i iznad ključne kosti (supraklavikularni). Prisutnost karcinomskih stanica u ovim limfnim čvorovima tumači se kao regionalno širenje karcinoma. Zahvaćanje limfnih čvorova izvan ovog područja (na vratu ili pazuhu) smatra se proširenom bolešću (udaljene metastaze). Zahvaćanje limfnih čvorova se ovako stupnjuje:
N0 - limfni čvorovi nisu zahvaćeni
N1 - prisutnost karcinomskih stanica u hilarnim limfnim čvorovima
N2 - prisutnost karcinomskih stanica u medijastinalnim limfnim čvorovima na strani karcinoma
N3 - širenje karcinoma u limfne čvorove na suprotnoj strani pluća ili iznad ključne kosti (supraklavikularno područje)
Što je veći N stupanj veća je vjerojatnost širenja tumora izvan grudnog koša.
M - metastaze
M stupnjevanje služi za označavanje prisutnosti metastaza.
M0 - nema dokaza za širenje karcinoma u druge organe
M1 - širenje karcinoma (metastaze) u bilo koji organ
Stadij I-IV
Karcinom pluća se dijeli u četiri stadija koji dobro predviđaju prognozu.
Stadij I - karcinom nije proširen u limfne čvorove
Stadij II - prisutnost karcinoma u hilarnim limfnim čvorovima (N1) ili zahvaćanje zida prsnog koša bez zahvaćanja limfnih čvorova (T3, N0)
Stadij III - zahvaćanje medijstinalnih limfnih čvorova na istoj strani gdje je i karcinom ili zahvaćanje limfnih čvorova suprotne strane ili supraklavikularno
Stadij IV - karcinom se proširio izvan prsnog koša
Liječenje
Četiri su standardna oblika liječenja karcinoma pluća: kirurški zahvat, kemoterapija, zračenje i laserska terapija.
Kirurška terapija - koriste se tri vrste zahvata:
- odstranjenje manjeg dijela pluća s tumorom
- lobektomija - odstranjenje cijelog režnja pluća
- pneumektomija - odstranjenje plućnog krila
Kemoterapija je uporaba lijekova koji ubijaju stanice karcinoma. Kemoterapija se može uzimati na usta, krvlju ili injekcijama u mišić.
Radioterapija je uporaba različitih oblika zračenja za ubijanja karcinomskih stanica i smanjenje tumorske mase.
Laserska terapija - korištenje snažnog pulsa svjetla.
Drugi oblici liječenja i prevencije koji se testiraju kliničkim istraživanjima uključuju:
- fotodinamsku terapiju - oblik liječenja gdje lijekovi postaju aktivni i ubijaju stanice karcinoma nakon izlaganja svjetlu
- kemoprevencija - uporaba lijekova, vitamina ili drugih tvari kojima se smanjuje rizik ili odgađa rast ili ponovna pojava karcinoma
- novi oblici liječenja - kliničkim istraživanjima se testiraju nove kombinacije lijekova
Karcinom ne-malih stanica (adenokarcinom, planocelularni, makrocelularni) može se podijeliti u tri terapijske grupe ovisno o stupnju bolesti:
- karcinom koji se može liječiti kirurški - stadij 0, I i II. Pacijenti koji se iz bilo kojeg razloga ne mogu operirati mogu se liječiti zračenjem (radioterapija)
- karcinom proširen u okolno tkivo ili limfne čvorove može se liječiti samo zračenjem, kombinacijom zračenja i kemoterapije te kirurški
- karcinom proširen u druge dijelove tijela ili drugi režanj pluća - radioterapijom se može smanjiti tumorska masa te smanjiti bol. Kemoterapija se koristi kod nekih pacijenata.
Karcinom malih stanica
Ograničeni stupanj mikrocelularnog karcinoma (karcinom nađen u plućima i lokalnim limfnim čvorovima) liječi se:
- kombinacijom nekoliko kemoterapijskih lijekova i zračenjem prsišta, s ili bez zračenja mozga
- kombinacijom lijekova s ili bez zračenja mozga kod bolesnika s kompletnim odgovorom
- kombinacijom lijekova s ili bez zračenja prsnog koša
- kirurškim zahvatom nakon kojeg slijedi kemoterapija ili kemoterapija sa zračenjem prsišta s ili bez zračenja mozga
- klinička istraživanja novim kombinacijama lijekova
Prošireni mikrocelularni karcinom (maligne stanice zahvaćaju druga tkiva u prsištu osim pluća ili se sire izvan prsišta) liječi se:
- kemoterapijom
- kombinacijom više kemoterapijskih lijekova
- kombinacijom lijekova s ili bez zračenja mozga
- zračenjem mozga, kralježničke moždine, kostiju i drugih dijelova tijela gdje se karcinom proširio - ova terapija služi za olakšanje simptoma i poboljšanje kvalitete života pacijenata (palijativna terapija)
- klinička istraživanja novim kombinacijama lijekova
Nuspojave liječenja
Nuspojave se razlikuju ovisno o obliku liječenja i karakteristikama pojedinog pacijenta. Nuspojave su cesto samo privremene.
Kirurško liječenje - operacija karcinoma pluća je opsežan zahvat. Nakon operacije se u prsištu nakupljaju zrak i tekućina. Često je potrebna pomoć pri okretanju, kašljanju i dubokom disanju. Ove su aktivnosti potrebne kako bi se širilo postojeće tkivo pluća i odstranio višak tekućine i zraka. Bol i slabost u prsima i rukama te kratkoća daha česte su nuspojave. Pacijentima je ponekad potrebno nekoliko tjedana ili mjeseci za vraćanje snage i energije.
Kemoterapija pogađa normalne stanice, ne samo karcinomske. Nuspojave ovise o vrsti lijeka, a češće se javljaju mučnina, povraćanje, gubitak kose, rane u ustima i umor.
Radioterapija, kao i kemoterapija pogađa normalne stanice. Nuspojave ovise o dijelu tijela koji se zrači, a češće se javljaju suho, bolno grlo, teškoće s gutanjem, umor, promjene kože, gubitak apetita. Osobe kojima se zrači mozak mogu imati glavobolje, kožne promjene, umor, mučninu, povraćanje, gubitak kose ili probleme s pamćenjem i koncentracijom.
Fotodinamska terapija čini oči i kožu osjetljivima na svjetlo 6 tjedana ili duže nakon terapije. Pacijentima se savjetuje izbjegavanje direktnog sunčevog svjetla i jarkog sobnog svjetla najmanje 6 tjedana. Ako pacijenti moraju izaći na sunce trebaju nositi zaštitnu odjeću i sunčane naočale. Druge privremene nuspojave mogu biti: kašljanje, otežano gutanje, bolno disanje ili nedostatak zraka.
Prognoza
10-15% pacijenata preživi 5 godina ili vise nakon postavljanja dijagnoze. Ishod ovisi o kliničkom stupnju i tipu karcinoma sve iformacije na broj387,61953944
Anatomija
Desno pluće građeno je od tri režnja, a lijevo od dva. Poplućnica (pleura; plućna maramica) ovija pluća te ih štiti i omogućuje nesmetano kretanje pluća tijekom disanja. Dušnik (trachea) se nastavlja na grkljan i provodi udahnuti zrak. On se dijeli na dva glavna bronha koji se dalje granaju i završavaju kao mali zračni mjehuri (alveole).
Karcinom pluća nastaje u stijenki bronha ili plućnim stanicama i za njegov razvoj je obično potrebno mnogo godina.
Uzrok
Pušenje cigareta je odgovorno za 90% karcinoma pluća. Osoba koja pusi kutiju cigareta dnevno ima dvadeset puta veći rizik za obolijevanje od karcinoma pluća u usporedbi s nepušačem. Rizik raste s većim brojem popušenih cigareta i sto je mlađa dob kad se počelo pušiti. Rizik je manji kod osoba koje puse filter cigarete, ali ipak znatno veći nego kod nepušača. Pušači lula i cigara imaju veći rizik nego nepušači, ali manji rizik od pušača cigareta. Prestankom pušenja rizik se dramatično smanjuje. 10-15 godina nakon prestanka pušenja rizik je sličan riziku nepušača, iako se rizik nikad potpuno ne smanji. Življenje u istoj kuci s pušačem i pasivno Pušenje uzrokuje 30% veći rizik nego kod nepušača.
Osim pušenja poznato je nekoliko drugih okolišnih čimbenika koji povećavaju rizik za obolijevanje od karcinoma pluća, a to su:
- pasivno pušenje
- alkoholizam
- azbest
- radioaktivna prašina urana
- plin radon
- povećana razina kolesterola i prevelik unos masti u organizam
Dob, rasa, spol i genetsko naslijeđe također imaju ulogu u razvoju ove bolesti. Određena istraživanja ukazuju da bi se karcinom pluća mogao spriječiti povećanim unosom mikronutrijenata kao sto su karotenoidi, vitamin C, vitamin E i selen.
Podjela
Karcinomi pluća se iz terapijskih razloga dijele u dvije glavne podvrste:karcinom malih plućnih stanica (mikrocelularni) i karcinom ne-malih plućnih stanica, ovisno o izgledu stanica pod mikroskopom. Karcinom malih stanica brze raste i češće metastazira. U vrijeme dijagnoze cesto se već proširio na druge organe pa je terapija ograničena na kemoterapiju i/ili zračenje.
Karcinom ne-malih stanica je češći, raste i širi se sporije. Dijeli se u tri glavna tipa:
- karcinom pločastih stanica (skvamozni, planocelularni)
- adenokarcinom
- karcinom velikih stanica (makrocelularni)
Adenokarcinomi, uključujući bronhoalveolarni karcinom, čine otprilike 31% svih karcinoma pluća. Adenokarcinomi su tipično smješteni na vanjskim rubovima (periferiji) pluća i promjera su manjeg od 4 cm. Kod 51% slučajeva nađe se na rendgenskoj snimci povećanje limfnih čvorova u prsištu. Mogu rasti u obliku pojedinačnih čvorova, masa ili ožiljnih karcinoma.
Bronhoalveolarni karcinom je podtip adenokarcinoma te čini 2-10% karcinoma pluća. Povećani limfni čvorovi u prsištu nisu tipični.
Karcinom pločastih stanica čini 30%. Tipično je smješten centralno i veći od 4 cm u promjeru. Šupljina (kavum) u tumoru se viđa u 82% slučajeva, a na rendgenskoj snimci nalikuju upali pluća, atelektazi (kolabiranim plućnim mjehurićima) ili šupljikavoj masi. Skvamozni karcinomi obično sporo rastu i potrebno im je par godina za razvoj od ograničenog u invazivni tumor.
Karcinom velikih stanica je slabo diferenciran i nema tipičan izgled karcinoma malih stanica. Čine 9% svih karcinoma pluća. Obično se javljaju kao velike periferne mase. Često brzo rastu i rano metastaziraju u sredogruđe (medijastinum) i mozak.
Karcinomi malih stanica
Mikrocelularni karcinom čini oko 20% svih primarnih karcinoma pluća. Brze se širi, agresivniji je i ima lošiju prognozu od ostalih tipova. Istraživanja ukazuju kako 60-70% pacijenata s ovim tipom karcinoma pluća u trenutku dijagnoze imaju metastaze. Veliki limfni čvorovi u prsištu su gotovo pravilo. Ipak, mikrocelularni karcinom bolje odgovara na kemoterapiju i radioterapiju. Liječenje se ne bazira na kirurškom zahvatu.
Simptomi
U ranom stadiju karcinom obično ne uzrokuje simptome. Pojava simptoma indirektan je znak težeg stupnja bolesti. Pacijenti se obično odluče posjetiti liječnika tek kad ih neki simptom muči duže vrijeme ili kad ugledaju krv u iskašljaju. Česti simptomi karcinoma pluća su:
- dugotrajan kašalj
- nedostatak zraka; kratak dah
- zvižduci pri disanju
- bol u prsima
- krvav iskašljaj (hemoptiza, hemoptoa)
- gubitak apetita
- mršavljenje
- ponavljana upala pluća i/ili bronha
Ostali mogući simptomi su:
- slabost
- vrućica bez poznata razloga
- otežano gutanje
- otežan govor ili promjena glasa (npr. promuklost)
- abnormalnosti prstiju/noktiju (npr. ispupčenje nokta, prerastanje nokta okolnim tkivom, zadebljanje vršaka prstiju)
- bljedoća ili plavilo koze
- stezanje mišića ili atrofija
- bol ili oteklina zglobova
- padanje očnih kapaka
- bolovi u kostima
- rast dojki u muškaraca
Ovi simptomi se ne javljaju isključivo kod karcinoma pluća te je posjetom liječniku potrebno utvrditi njihov uzrok.
Dijagnoza
Nakon uzimanja općih podataka te informacija o dosadašnjim i obiteljskim bolestima, liječnik će postaviti detaljna pitanja o trenutnim simptomima, njihovoj težini i vremenskom razvoju. Važne su informacije o pušenju i izloženosti karcinogenima na radnom mjestu ili životnom okolišu. Slijedi tjelesni pregled nakon kojeg se po potrebi traže dijagnostičke pretrage. U obzir dolaze slijedeće:
- uzimanje ispljuvka i traženje karcinomskih stanica pod mikroskopom (citologija sputuma)
- rendgenska snimka pluća kojom se mogu uočiti povećani limfni čvorovi i tumorska masa
- kompjutorska tomografija (CT)
- magnetska rezonancija (MR), dijagnostička metoda gdje se vodikovi ioni u tijelu pacijenta pobuđuju snažnim magnetskim poljem. Kao rezultat nastaju signali koje računalo bilježi i stvara sliku tijela i njegova sadržaja.
- bronhoskopija - savitljivim optičkim instrumentom se ulazi u dušnik i bronhe. Uporabom četkica može se uzeti obrisak stanica bronha za analizu, ispiranjem i usisavanjem dobije se ispirak, a štipaljkom se uzima komadić tkiva (biopsija). Ako je bronhoskopija ˝negativna˝ to znači da se nije našlo karcinomsko tkivo, može se obaviti biopsija iglom.
- biopsija pluća može se obaviti izvana, iglom, uz CT navođenje. Otvorena biopsija pluća podrazumijeva operacijski zahvat otvaranja prsnog koša i uzimanja tkiva.
- snimanje kostiju obavlja se kod sumnji na metastaze. Obično se rade nuklearno-medicinske pretrage.
Ako se dijagnosticira karcinom pluća potrebno je utvrditi je li pacijent kandidat za kiruršku terapiju. Ako nema dokaza o postojanju metastaza (temeljem rendgenskih snimki, CT-a, snimki kostiju), pacijentu se može uraditimedijastinoskopija, kirurško otvaranje sredogruđa (medijastinum ili sredogruđe dio je prsnog kosa koji sadrži srce i velike krvne žile, dušnice itd.). Za izvođenje medijastinoskopije se savitljivi instrument-kamera (endoskop) uvodi u prsište koje se promatra na monitoru. Tijekom ovog zahvata se obično odstranjuju limfni čvorovi. Ako su limfni čvorovi ˝negativni˝ to znači da u njima nisu nađene stanice karcinoma i da pacijent može biti kandidat za kirurgiju.
Ako su limfni čvorovi ˝pozitivni˝ (sadrže karcinomske stanice) ili abnormalno veliki na snimkama smatra se da pacijent nije kandidat za kirurški zahvat.
Mogu se uraditi krvni testovi na tumorske markere. Tumorski markeri su molekule koje se u većim koncentracijama nego što je normalno pojavljuju u krvi, mokraći i/ili tkivu bolesnika s određenim vrstama karcinoma.
Karcinom pluća može biti povezan sa slijedećim tumorskim markerima:
- PTH, paratiroidni hormon - povišena razina PTH proteina može pomoći u razlikovanju karcinoma pluća i karcinoma pleure (poplućnice) i drugih bolesti
- CEA, karcinoembrijski antigen - protein prisutan kod mnogih adenokarcinoma, uključujući plućni. Povećane vrijednosti CEA prije operacije mogu biti pokazatelj loše prognoze.
- CYFRA21-1 (citokeratin fragment 19) - proteinski marker karcinoma pluća
Stupnjevanje
Svrha podjela i stupnjevanja bolesti jest predviđanje prognoze i propisivanje terapije.
Histopatološka podjela karcinoma pluća na skvamozni, adenokarcinom, makrocelularni i mikrocelularni dobro opisuje ponašanje karcinoma i prognozu.
Stupnjevanje bazirano na prognozi važno je za klinička istraživanja koja uspoređuju različite terapijske strategije i omogućuje univerzalnu komunikaciju kad je riječ o učinkovitosti terapije kod pojedinih grupa pacijenata.
Anatomska proširenost bolesti određuje se prije operacije snimanjima i invazivnim postupcima (biopsija, medijastinoskopija) tzv. TNM klasifikacijom gdje slovo T označuje tumor, N regionalne limfne čvorove, a M prisutnost udaljenih metastaza.
Međunarodni sustav za stupnjevanje karcinoma pluća grupira pacijente sa sličnom prognozom i terapijskim mogućnostima. Različite kombinacije TNM označuju različite kliničke i kirurško-patološke (IA-IV) stupnjeve koji imaju različite vjerojatnosti preživljavanja.
TNM klasifikacija
Denoix je prvi predložio TNM klasifikaciju kao anatomsku bazu za univerzalno stupnjevanje bolesti još 1946. godine. Otada je klasifikacija nešto promijenjena, zadnji put 1997. godine, ali princip je ostao isti. TNM klasifikacija primjenjuje se na sva četiri glavna histološka tipa karcinoma pluća, iako se za mikrocelularni karcinom cesto koristi jednostavnije stupnjevanje.
T - tumor
Proširenost tumora procjenjuje se temeljem veličine i zahvaćanja vitalnih struktura.
Tx - karcinom čije je postojanje dokazano prisutnošću malignih stanica u bronhoskopskom nalazu. Tip tumora se ne može utvrditi nikakvim snimanjima.
T1 - karcinom manji od 3 cm, potpuno okružen tumorskim tkivom
T2 - karcinom veći od 3 cm, okružen tumorskim tkivom, bez zahvaćanja zida prsnog koša ili drugih struktura sredogruđa
T3 - karcinom bilo koje veličine koji zahvaća zid prsnog koša ili tkiva sredogruđa
T4 - karcinom bilo koje veličine koji zahvaća vitalne strukture kao što su meka tkiva u sredogruđu i tijela kralješaka
N - limfni čvor (nodus)
Limfni čvorovi su dio imunološkog sustava i nalaze se po cijelom tijelu. Mikroorganizmi i strane tvari se zadržavaju u limfnom čvoru, tu ih analiziraju imunološke stanice i po potrebi uklanjaju. Karcinomske stanice također dolaze u limfni čvor i umnožavaju se te se po veličini i zahvaćanju limfnog čvora može procijeniti sposobnost tumora za stvaranje metastaza. U grudnom kosu su limfni čvorovi podijeljeni u tri glavna područja: oko ulaska bronha u pluća (hilarni limfni čvorovi), u sredogruđu (medijastinalni) i iznad ključne kosti (supraklavikularni). Prisutnost karcinomskih stanica u ovim limfnim čvorovima tumači se kao regionalno širenje karcinoma. Zahvaćanje limfnih čvorova izvan ovog područja (na vratu ili pazuhu) smatra se proširenom bolešću (udaljene metastaze). Zahvaćanje limfnih čvorova se ovako stupnjuje:
N0 - limfni čvorovi nisu zahvaćeni
N1 - prisutnost karcinomskih stanica u hilarnim limfnim čvorovima
N2 - prisutnost karcinomskih stanica u medijastinalnim limfnim čvorovima na strani karcinoma
N3 - širenje karcinoma u limfne čvorove na suprotnoj strani pluća ili iznad ključne kosti (supraklavikularno područje)
Što je veći N stupanj veća je vjerojatnost širenja tumora izvan grudnog koša.
M - metastaze
M stupnjevanje služi za označavanje prisutnosti metastaza.
M0 - nema dokaza za širenje karcinoma u druge organe
M1 - širenje karcinoma (metastaze) u bilo koji organ
Stadij I-IV
Karcinom pluća se dijeli u četiri stadija koji dobro predviđaju prognozu.
Stadij I - karcinom nije proširen u limfne čvorove
Stadij II - prisutnost karcinoma u hilarnim limfnim čvorovima (N1) ili zahvaćanje zida prsnog koša bez zahvaćanja limfnih čvorova (T3, N0)
Stadij III - zahvaćanje medijstinalnih limfnih čvorova na istoj strani gdje je i karcinom ili zahvaćanje limfnih čvorova suprotne strane ili supraklavikularno
Stadij IV - karcinom se proširio izvan prsnog koša
Liječenje
Četiri su standardna oblika liječenja karcinoma pluća: kirurški zahvat, kemoterapija, zračenje i laserska terapija.
Kirurška terapija - koriste se tri vrste zahvata:
- odstranjenje manjeg dijela pluća s tumorom
- lobektomija - odstranjenje cijelog režnja pluća
- pneumektomija - odstranjenje plućnog krila
Kemoterapija je uporaba lijekova koji ubijaju stanice karcinoma. Kemoterapija se može uzimati na usta, krvlju ili injekcijama u mišić.
Radioterapija je uporaba različitih oblika zračenja za ubijanja karcinomskih stanica i smanjenje tumorske mase.
Laserska terapija - korištenje snažnog pulsa svjetla.
Drugi oblici liječenja i prevencije koji se testiraju kliničkim istraživanjima uključuju:
- fotodinamsku terapiju - oblik liječenja gdje lijekovi postaju aktivni i ubijaju stanice karcinoma nakon izlaganja svjetlu
- kemoprevencija - uporaba lijekova, vitamina ili drugih tvari kojima se smanjuje rizik ili odgađa rast ili ponovna pojava karcinoma
- novi oblici liječenja - kliničkim istraživanjima se testiraju nove kombinacije lijekova
Karcinom ne-malih stanica (adenokarcinom, planocelularni, makrocelularni) može se podijeliti u tri terapijske grupe ovisno o stupnju bolesti:
- karcinom koji se može liječiti kirurški - stadij 0, I i II. Pacijenti koji se iz bilo kojeg razloga ne mogu operirati mogu se liječiti zračenjem (radioterapija)
- karcinom proširen u okolno tkivo ili limfne čvorove može se liječiti samo zračenjem, kombinacijom zračenja i kemoterapije te kirurški
- karcinom proširen u druge dijelove tijela ili drugi režanj pluća - radioterapijom se može smanjiti tumorska masa te smanjiti bol. Kemoterapija se koristi kod nekih pacijenata.
Karcinom malih stanica
Ograničeni stupanj mikrocelularnog karcinoma (karcinom nađen u plućima i lokalnim limfnim čvorovima) liječi se:
- kombinacijom nekoliko kemoterapijskih lijekova i zračenjem prsišta, s ili bez zračenja mozga
- kombinacijom lijekova s ili bez zračenja mozga kod bolesnika s kompletnim odgovorom
- kombinacijom lijekova s ili bez zračenja prsnog koša
- kirurškim zahvatom nakon kojeg slijedi kemoterapija ili kemoterapija sa zračenjem prsišta s ili bez zračenja mozga
- klinička istraživanja novim kombinacijama lijekova
Prošireni mikrocelularni karcinom (maligne stanice zahvaćaju druga tkiva u prsištu osim pluća ili se sire izvan prsišta) liječi se:
- kemoterapijom
- kombinacijom više kemoterapijskih lijekova
- kombinacijom lijekova s ili bez zračenja mozga
- zračenjem mozga, kralježničke moždine, kostiju i drugih dijelova tijela gdje se karcinom proširio - ova terapija služi za olakšanje simptoma i poboljšanje kvalitete života pacijenata (palijativna terapija)
- klinička istraživanja novim kombinacijama lijekova
Nuspojave liječenja
Nuspojave se razlikuju ovisno o obliku liječenja i karakteristikama pojedinog pacijenta. Nuspojave su cesto samo privremene.
Kirurško liječenje - operacija karcinoma pluća je opsežan zahvat. Nakon operacije se u prsištu nakupljaju zrak i tekućina. Često je potrebna pomoć pri okretanju, kašljanju i dubokom disanju. Ove su aktivnosti potrebne kako bi se širilo postojeće tkivo pluća i odstranio višak tekućine i zraka. Bol i slabost u prsima i rukama te kratkoća daha česte su nuspojave. Pacijentima je ponekad potrebno nekoliko tjedana ili mjeseci za vraćanje snage i energije.
Kemoterapija pogađa normalne stanice, ne samo karcinomske. Nuspojave ovise o vrsti lijeka, a češće se javljaju mučnina, povraćanje, gubitak kose, rane u ustima i umor.
Radioterapija, kao i kemoterapija pogađa normalne stanice. Nuspojave ovise o dijelu tijela koji se zrači, a češće se javljaju suho, bolno grlo, teškoće s gutanjem, umor, promjene kože, gubitak apetita. Osobe kojima se zrači mozak mogu imati glavobolje, kožne promjene, umor, mučninu, povraćanje, gubitak kose ili probleme s pamćenjem i koncentracijom.
Fotodinamska terapija čini oči i kožu osjetljivima na svjetlo 6 tjedana ili duže nakon terapije. Pacijentima se savjetuje izbjegavanje direktnog sunčevog svjetla i jarkog sobnog svjetla najmanje 6 tjedana. Ako pacijenti moraju izaći na sunce trebaju nositi zaštitnu odjeću i sunčane naočale. Druge privremene nuspojave mogu biti: kašljanje, otežano gutanje, bolno disanje ili nedostatak zraka.
Prognoza
10-15% pacijenata preživi 5 godina ili vise nakon postavljanja dijagnoze. Ishod ovisi o kliničkom stupnju i tipu karcinoma sve iformacije na broj387,61953944