- Porodična tradicija
- Zdravlje iz Bosne
- Drevni napitak br.7
- Bolesti bubrega
- Prirodno liječenje jetre Hepoxal 6
- Holestrin
- Cardio Mehlem
- Kožne bolesti
- Zdravlje žene
- Probavni sistem
- Artritis
- Stres-bolest današnjice
- Respiratorni sistem
- Neurološka oboljenja
- Anemije
- Imunal plus
- Autoimuna oboljenja-liječenje
- Dijabetes
- Sistemski eritemski lupus
- Poremećaji funkcije štitne žlijezde i njihovo liječenje
- Porodična tradicija
- Drevni napitak br.2
- Bolesti prostate
- HALADIN 9x
- Maligna oboljenja i njihovo liječenje
- halil
- New Page
- New Page
Mehlem Vitae 25
Središnji živčani sustav (mozak i leđna moždina) je najkompleksniji organ u ljudskom tijelu. Poslijedica oštećenja mozga i leđne moždine su tzv. neurološka oboljenja koja često rezultiraju vrlo kompleksnim problemima, manifestiranim na različite načine, kao npr.: gubitkom kontrole pokreta, ravnoteže, smetnjama govora, pamćenja, opažanja, orijentacije, ponašanja.Neurološka oboljenja mogu promijeniti iz temelja život povrijeđenog i njemu bliskih osoba.Zbog djelomične ili potpune nemogućnosti izvođenja pokreta, ograničene su aktivnosti svakodnevnice, a time i mogućnost samostalnog organiziranja i integracije u daljnji život.
Parkinsonova bolest
Parkinsonova bolest je bolest s poremećajima pokreta.Simptomi uključuju sporost u izvođenju pokreta, gubitak u ritmu i spontanoj motorici, povećanje tonusa mišića ili ukočenost i ritmično podrhtavanje određenih dijelova tijela. Kod bolesnika je karakterističan polupognuti stav cijelog tijela sa nogama savijenim u koljenima i rukama savijenim u laktovima.
Javlja se u 1 % populacije starije od 60 godina. Incidencija i prevalencija Parkinsonove bolesti rastu s povećanjem starosti populacije. Nešto češće obolijevaju muškarci nego žene. Danas u svijetu od Parkinsonove bolesti boluje oko 2 milijuna ljudi, a pretpostavlja se da bi se taj broj mogao udvostručiti do 2040. godine.Bolest se polagano razvija i može proći nekoliko mjeseci, pa i godina prije nego bolesnik ustanovi da ima tegoba.
Tri su glavna simptoma Parkinsonove bolesti:
1.Tremor (drhtanje)
2.Rigor (ukočenost mišića ruku, nogu i vrata
3.Bradikinezija (usporenje pokreta)
Osim navedena 3 simptoma, javlja se i posturalna nestabilnost (slaba ravnoteža). Simptomi ne moraju biti prisutni istodobno niti se javljati jednakim intenzitetom.
Tremor (drhtanje) je simptom koji javnost često povezuje s Parkinsonovim bolesti iako tek oko 25 % bolesnika doživljava jako slabi tremor ili ga uopće nema. Karakteriziran je ritmičnim podrhtavanjem i nevoljnim pokretima različitih dijelova tijela. Posljedica je ponavljajućih mišićnih kontrakcija. Gubi se u snu i tijekom odmora, a s vremenom se javlja u sve duljim razdobljima. Počinje asimetrično na rukama, prvo jedna pa druga (stereotip – brojanje novca), kasnije noge, donja čeljust, jezik, glava.Važno je upamtiti da drhtanje može biti različita podrijetla te da nemaju svi bolesnici s drhtanjem Parkinsonovu bolest.
Rigor (ukočenost) je pojačan tonus ili ukočenost u mišićima. Najčešće se javlja u okviru vrata, ramenog obruča, zdjelice, ali i u šakama i stopalima. Rezultat je tipični položaj bolesnika sa Parkinsonovom bolesti - polupognuti položaj trupa sa nogama savijenim u koljenima i rukama savijenim u laktovima. Često je ukočenost odgovorna za izraz lica u obliku maske. Kod nekih bolesnika ukočenost vodi osjećanju boli, posebno u rukama i ramenima. Pojačava se tijekom kretanja.
Bradikinezija znači sporost pokreta. Ovaj simptom u najvećoj mjeri doprinosi funkcionalnom oštećenju bolesnika. Obilježen je kašnjenjem u započinjanju pokreta i smanjenjem amplitude pokreta. Uzrokovan je sporošću u prijenosu nužnih informacija od mozga prema određenim dijelovima tijela. Kada su upute primljene tijelo sporo reagira na njih. Normalni asocirani pokreti (npr. mahanje rukama dok hodamo, treptanje, gestikulacija tijekom razgovora) znatno su smanjeni. Obavljanje uobičajenih dnevnih aktivnosti koje uključuju fine pokrete je usporeno (zakopčavanje gumbi, vezanje cipela, okretanje u krevetu).
Posturalna nestabilnost (slaba ravnoteža) se javlja kao rezultat gubitaka posturalnih refleksa. To su autonomni refleksni mehanizmi koji kontroliraju održavanje uspravnog položaja i štite osobu od padova tijekom promjene položaja. Padanje, tj. gubitak ravnog stanja se u Parkinsonovoj bolesti javlja npr. kod promjene smjera hoda ili sjedanja u stolicu.
Često je prisutna depresija, demencija, smetnje sna, mokrenja i stolice . Javljaju se promjene u rukopisu (mikrografija – veličina slova se smanjuje tijekom pisanja) i govoru (usporeno započinjanje, tiho, monotono, nerazumljivo pričanje). Osim toga često se javljaju i pretjerano znojenje te seboreja kože i vlasišta.
Brzina napredovanja same bolesti razlikuje se od bolesnika do bolesnika. U nekih bolesnika čak i dulje vrijeme bolest ne utječe na sposobnost obavljanja svakodnevnih aktivnosti. Važno je na vrijeme otkriti bolest te je učinkovito liječiti.
Javlja se u 1 % populacije starije od 60 godina. Incidencija i prevalencija Parkinsonove bolesti rastu s povećanjem starosti populacije. Nešto češće obolijevaju muškarci nego žene. Danas u svijetu od Parkinsonove bolesti boluje oko 2 milijuna ljudi, a pretpostavlja se da bi se taj broj mogao udvostručiti do 2040. godine.Bolest se polagano razvija i može proći nekoliko mjeseci, pa i godina prije nego bolesnik ustanovi da ima tegoba.
Tri su glavna simptoma Parkinsonove bolesti:
1.Tremor (drhtanje)
2.Rigor (ukočenost mišića ruku, nogu i vrata
3.Bradikinezija (usporenje pokreta)
Osim navedena 3 simptoma, javlja se i posturalna nestabilnost (slaba ravnoteža). Simptomi ne moraju biti prisutni istodobno niti se javljati jednakim intenzitetom.
Tremor (drhtanje) je simptom koji javnost često povezuje s Parkinsonovim bolesti iako tek oko 25 % bolesnika doživljava jako slabi tremor ili ga uopće nema. Karakteriziran je ritmičnim podrhtavanjem i nevoljnim pokretima različitih dijelova tijela. Posljedica je ponavljajućih mišićnih kontrakcija. Gubi se u snu i tijekom odmora, a s vremenom se javlja u sve duljim razdobljima. Počinje asimetrično na rukama, prvo jedna pa druga (stereotip – brojanje novca), kasnije noge, donja čeljust, jezik, glava.Važno je upamtiti da drhtanje može biti različita podrijetla te da nemaju svi bolesnici s drhtanjem Parkinsonovu bolest.
Rigor (ukočenost) je pojačan tonus ili ukočenost u mišićima. Najčešće se javlja u okviru vrata, ramenog obruča, zdjelice, ali i u šakama i stopalima. Rezultat je tipični položaj bolesnika sa Parkinsonovom bolesti - polupognuti položaj trupa sa nogama savijenim u koljenima i rukama savijenim u laktovima. Često je ukočenost odgovorna za izraz lica u obliku maske. Kod nekih bolesnika ukočenost vodi osjećanju boli, posebno u rukama i ramenima. Pojačava se tijekom kretanja.
Bradikinezija znači sporost pokreta. Ovaj simptom u najvećoj mjeri doprinosi funkcionalnom oštećenju bolesnika. Obilježen je kašnjenjem u započinjanju pokreta i smanjenjem amplitude pokreta. Uzrokovan je sporošću u prijenosu nužnih informacija od mozga prema određenim dijelovima tijela. Kada su upute primljene tijelo sporo reagira na njih. Normalni asocirani pokreti (npr. mahanje rukama dok hodamo, treptanje, gestikulacija tijekom razgovora) znatno su smanjeni. Obavljanje uobičajenih dnevnih aktivnosti koje uključuju fine pokrete je usporeno (zakopčavanje gumbi, vezanje cipela, okretanje u krevetu).
Posturalna nestabilnost (slaba ravnoteža) se javlja kao rezultat gubitaka posturalnih refleksa. To su autonomni refleksni mehanizmi koji kontroliraju održavanje uspravnog položaja i štite osobu od padova tijekom promjene položaja. Padanje, tj. gubitak ravnog stanja se u Parkinsonovoj bolesti javlja npr. kod promjene smjera hoda ili sjedanja u stolicu.
Često je prisutna depresija, demencija, smetnje sna, mokrenja i stolice . Javljaju se promjene u rukopisu (mikrografija – veličina slova se smanjuje tijekom pisanja) i govoru (usporeno započinjanje, tiho, monotono, nerazumljivo pričanje). Osim toga često se javljaju i pretjerano znojenje te seboreja kože i vlasišta.
Brzina napredovanja same bolesti razlikuje se od bolesnika do bolesnika. U nekih bolesnika čak i dulje vrijeme bolest ne utječe na sposobnost obavljanja svakodnevnih aktivnosti. Važno je na vrijeme otkriti bolest te je učinkovito liječiti.
Multipla skleroza
Multipla skleroza je najčešća bolest živčanog sustava, koja sporo napreduje, a karakteriziraju je nakupine plakova, koje nastaju zbog gubitka mijelina u mozgu i moždini kralježnice, što dovodi do povremene pojave neuroloških simptoma.
Uzrok bolesti je nepoznat, ali je primjetna nasljedna sklonost bolesti i povezanost s virusnim infekcijama.Bolest se javlja kod osoba starosne dobi od 20 do 40 godina, a najčešća pojava je uočena kod osoba starih oko 30 godina. Bolest je češća kod žena nego kod muškaraca
Bolest počinje neurološkim simptomima i znakovima, kao što su slabost i nespretnost ekstremiteta. Poremećaji pokreta najčešće zahvaćaju ruke i noge, a pacijenti se često žale na umor i bolove, osobito u nogama. Kako bolest napreduje dolazi do blaže paralize nogu, što pacijentu ograničava pokrete.
Česte su pojave djelomične sljepoće, bolova u oku i diplopije, koju uzrokuje slabost mišića oka. Pacijenti se žale i na lako umaranje, slabost, vrtoglavice i probleme sa kontroliranjem urina.
Moguće su i pojave povišene tjelesne temperature, te različitih psihičkih promjena (nagle promjene raspoloženja, apatija, depresija…). Vrlo su česte pojave tremora, koji je primjetan tijekom pokušaja pacijenta da pokrene ruke ili noge, a pogoršavaju ga jake emocije, dok opuštanje i mirovanje djeluju pozitivno na poboljšavanje simptoma.
Kod težih slučajeva česte su i pojave smetnji govora, koje se odlikuju drhtavim govorom (uzrokuje ga tremor glasnica), sporim izgovaranjem riječi i izgovaranjem u slogovima ili naglim i nerazumljivim govorom.
Bolest može početi s više navedenih, tipičnih simptoma, ali postoje i slučajevi kada pacijenti imaju samo jedan ili dva simptoma, koji bi mogli ukazati na bolest, što otežava dijagnosticiranje bolesti.
Na početku bolesti, gotovo je nemoguće predvideti njen dalji tok.Predviđeni budući razvoj bolesti za osobe sa multiplom sklerozom zavisi od:
§vrste bolesti,
§individualnih razlika organizma pojedinih bolesnika,
§pola,
§starosti bolesnika u momentu pojave bolesti,
§karakteristika prvih znakova i simptoma, i
§stepena invalidnosti nakon doživljene bolesti.
Bolest se razvija i napreduje u toku narednih nekoliko desetina godina, a 30 godina se uzima kao prosječan broj godina od početka bolesti do smrti bolesnika.Očekivano trajanje života bolesnika sa MS je 50 godina, što je 10 godina manje od trajanja života drugih osoba. Gotovo 40% bolesnika doživljava 70 godina života. Ipak, dvije trećine smrtnih slučajeva, među ljudima sa MS direktno je povezan sa posljedicama bolesti. Veoma česta je pojava je da infekcija i komplikacije značajno povećavaju rizik i potenciraju razvoj samoubistvenih ideja kod osoba sa MS. Samoubistva su takođe česta. Ona su i do 7 puta češća kod osoba sa MS, nego kod osoba nepogođenih MS.
Iako većina bolesnika gubi sposobnost hodanja prije kraja života, oko 90% bolesnika sa MS su još uvek u stanju da hodaju samostalno 10 godina nakon početka bolesti, a 75% nakon 15 godina.
Uzrok bolesti je nepoznat, ali je primjetna nasljedna sklonost bolesti i povezanost s virusnim infekcijama.Bolest se javlja kod osoba starosne dobi od 20 do 40 godina, a najčešća pojava je uočena kod osoba starih oko 30 godina. Bolest je češća kod žena nego kod muškaraca
Bolest počinje neurološkim simptomima i znakovima, kao što su slabost i nespretnost ekstremiteta. Poremećaji pokreta najčešće zahvaćaju ruke i noge, a pacijenti se često žale na umor i bolove, osobito u nogama. Kako bolest napreduje dolazi do blaže paralize nogu, što pacijentu ograničava pokrete.
Česte su pojave djelomične sljepoće, bolova u oku i diplopije, koju uzrokuje slabost mišića oka. Pacijenti se žale i na lako umaranje, slabost, vrtoglavice i probleme sa kontroliranjem urina.
Moguće su i pojave povišene tjelesne temperature, te različitih psihičkih promjena (nagle promjene raspoloženja, apatija, depresija…). Vrlo su česte pojave tremora, koji je primjetan tijekom pokušaja pacijenta da pokrene ruke ili noge, a pogoršavaju ga jake emocije, dok opuštanje i mirovanje djeluju pozitivno na poboljšavanje simptoma.
Kod težih slučajeva česte su i pojave smetnji govora, koje se odlikuju drhtavim govorom (uzrokuje ga tremor glasnica), sporim izgovaranjem riječi i izgovaranjem u slogovima ili naglim i nerazumljivim govorom.
Bolest može početi s više navedenih, tipičnih simptoma, ali postoje i slučajevi kada pacijenti imaju samo jedan ili dva simptoma, koji bi mogli ukazati na bolest, što otežava dijagnosticiranje bolesti.
Na početku bolesti, gotovo je nemoguće predvideti njen dalji tok.Predviđeni budući razvoj bolesti za osobe sa multiplom sklerozom zavisi od:
§vrste bolesti,
§individualnih razlika organizma pojedinih bolesnika,
§pola,
§starosti bolesnika u momentu pojave bolesti,
§karakteristika prvih znakova i simptoma, i
§stepena invalidnosti nakon doživljene bolesti.
Bolest se razvija i napreduje u toku narednih nekoliko desetina godina, a 30 godina se uzima kao prosječan broj godina od početka bolesti do smrti bolesnika.Očekivano trajanje života bolesnika sa MS je 50 godina, što je 10 godina manje od trajanja života drugih osoba. Gotovo 40% bolesnika doživljava 70 godina života. Ipak, dvije trećine smrtnih slučajeva, među ljudima sa MS direktno je povezan sa posljedicama bolesti. Veoma česta je pojava je da infekcija i komplikacije značajno povećavaju rizik i potenciraju razvoj samoubistvenih ideja kod osoba sa MS. Samoubistva su takođe česta. Ona su i do 7 puta češća kod osoba sa MS, nego kod osoba nepogođenih MS.
Iako većina bolesnika gubi sposobnost hodanja prije kraja života, oko 90% bolesnika sa MS su još uvek u stanju da hodaju samostalno 10 godina nakon početka bolesti, a 75% nakon 15 godina.
Miastenija gravis
Miastenija gravis (MG) je autoimuna bolest živčano mišićne spojnice, kod koje dolazi do blokade prijenosa zapovijedi sa živca na mišić što dovodi do razvoja mišićne slabosti.
Naziv miastenija gravis dolazi od grčke i latinske riječi, a znači «teška mišićna slabost». Miastenija gravis je autoimuna bolest, bolest živčano-mišićne spojnice. Nastaje zbog blokade prijenosa podražaja sa živca na mišić pa mišić zbog čega mišić ostane nekontrahiran. Miastenija gravis je bolest svih dobnih skupina, ali u prvom redu zahvaća osobe 3. i 4. desetljeća života, dakle ljude u punoj životnoj i radnoj snazi.
Kod bolesnika s miastenijom gravis može doći do pojave jednog ili više simptoma i znakova bolesti, koje se sastoje od vrlo blagih smetnji s kojim se bolesnik lagano nosi do vrlo opsežnih i teških koje ugrožavaju život.
Bolesnik može razviti: spuštanje kapaka na jednom ili oba oka, dvoslike, opuštenost mišića lica, otežano žvakanje i gutanje, unjkav govor (govor kroz nos), slabost mišića vrata i ramena, otežano držanje glave, slabost prstiju, slabost ruku i nogu te otežano disanje.
Do pogoršanja može doći zbog fizčke aktivnosti, emocionalnih stresova, respiracijske i ostale infekcije. Kod žena su uobičajena pogoršanja vezana uz menstruaciju. Redovito pogoršanje kliničke slike dolazi na početku odnosno pod kraj trudnoće.
Najteži oblik miastenije gravis je miastenička kriza. U stanju miasteničke krize bolesnik ne može govoriti, gutati, žvakati, služiti se rukama odnosno nogama, također dolazi do nemogućnosti disanja. Bolesnika u takvom stanju potrebno je hitno smjestiti u specijaliziranu ustanovu.
Naziv miastenija gravis dolazi od grčke i latinske riječi, a znači «teška mišićna slabost». Miastenija gravis je autoimuna bolest, bolest živčano-mišićne spojnice. Nastaje zbog blokade prijenosa podražaja sa živca na mišić pa mišić zbog čega mišić ostane nekontrahiran. Miastenija gravis je bolest svih dobnih skupina, ali u prvom redu zahvaća osobe 3. i 4. desetljeća života, dakle ljude u punoj životnoj i radnoj snazi.
Kod bolesnika s miastenijom gravis može doći do pojave jednog ili više simptoma i znakova bolesti, koje se sastoje od vrlo blagih smetnji s kojim se bolesnik lagano nosi do vrlo opsežnih i teških koje ugrožavaju život.
Bolesnik može razviti: spuštanje kapaka na jednom ili oba oka, dvoslike, opuštenost mišića lica, otežano žvakanje i gutanje, unjkav govor (govor kroz nos), slabost mišića vrata i ramena, otežano držanje glave, slabost prstiju, slabost ruku i nogu te otežano disanje.
Do pogoršanja može doći zbog fizčke aktivnosti, emocionalnih stresova, respiracijske i ostale infekcije. Kod žena su uobičajena pogoršanja vezana uz menstruaciju. Redovito pogoršanje kliničke slike dolazi na početku odnosno pod kraj trudnoće.
Najteži oblik miastenije gravis je miastenička kriza. U stanju miasteničke krize bolesnik ne može govoriti, gutati, žvakati, služiti se rukama odnosno nogama, također dolazi do nemogućnosti disanja. Bolesnika u takvom stanju potrebno je hitno smjestiti u specijaliziranu ustanovu.
Glavobolja
Pod glavoboljom se podrazumijeva bol u glavi, trajna ili povremena, rijetka ili učestala, difuzna koja zahvaća cijelu glavu ili lokalizirana. Jedan je od najčešćih simptoma s kojima se susrećemo u svakodnevnom životu, ali vrlo često i popratni simptom mnogih bolesti. Većina ljudi povremene glavobolje prihvaća kao sastavni dio života, a istodobno je i problem s kojim se liječnici najčešće susreću. Obraćaju im se bolesnici koje muči kronična glavobolja ili imaju akutne jake glavobolje s burnim početkom. Takva nagla glavobolja je prijeteći simptom i može biti znak ozbiljnih i teških bolesti pa je takve bolesnike potrebno hitno obraditi i zbrinuti.
Iako je glavobolja tako čest simptom i čini se da se u svakog čovjeka javi barem jednom tijekom života, srećom većina njih nije znak neke opasne bolesti, nego je 90% simptom blagog poremećaja koji se može relativno lako ukloniti.
Smatra se da 15-20% svih ljudi pati od glavobolje trajno ili češće povremeno. Njena pojava najčešća je u dobi između 25 i 65 godina života, češće u žena, u urbanoj populaciji i populaciji razvijenog svijeta te u osoba čije zanimanje zahtijeva boravak u zatvorenim prostorijama sa sjedenjem, psihičkim naporom i pojačanom koncentracijom.
Bol, odnosno glavobolja može nastati samo u onim tkivima ili strukturama glave koji imaju osjetne (senzitivne) završetke za bol, a to su:
Klasifikacija glavobolja
- periodična - s manje ili više regularnom pojavom napada glavobolje po pravilu jednog tipa
- progresivna - tijekom vremena glavobolja se pojačava
- povremena - napadi boli pojavljuju se povremeno u serijama, da bi poslije razdoblja napada uslijedilo duže mirno razdoblje
Glavobolja se često javlja kod promjene vremena. Puno ljudi se ubraja u skupinu tzv.meteoropata tj. ljudi posebno osjetljivih na promjene vremenskih fronti i tlaka zraka, u kojih se glavobolja javlja pred promjenu vremena, kod nadolazećih ciklona ili anticiklona, posebno često kod niskog tlaka zraka, a što sve osim glavobolje može uzrokovati i promjene raspoloženja, razdražljivost i depresiju.
Često se glavobolja može javiti zbog specifične prehrane ili određenih navika u osoba koje se neredovito hrane, dulje vrijeme su bez hrane ili preskaču obroke, posebno ako su na različitim dijetama za mršavljenje, a katkad i u svezi s uzimanjem pojedinih namirnica koje pogoduju nastanku glavobolje. To je posebno čest slučaj kod migrene, gdje se često opisuje povezanost napadaja migrene s određenom hranom odnosno pićem.
Migrena je dobroćudna, ponavljajuća, pulsirajuća bol polovice glave, javlja se periodično i od nje pati 8-20% pučanstva. Uz prehranu se kao važni čimbenici u nastanku migrene navode i stres, umor, način življenja, hormoni te meteorološki uvjeti.
Pijenje alkohola, posebno prekomjerno, može izazvati glavobolju, a posebno često može biti izazvana pušenjem, jer nikotin iz duhanskog dima uzrokuje spazam (stiskanje) krvnih žila koje opskrbljuju mozak.
Glavobolja može biti i prateći simptom poremećaja u organima koji su smješteni u glavi. Primjer može biti glavobolja uzrokovana vidnim poremećajima kao što su smetnje refrakcije (loma svjetlosti), kada bolesnik zbog dalekovidnosti, kratkovidnosti ili slabovidnosti treba naočale, a ne nosi ih ili mu postojeće nisu dobre. Također, glavobolju mogu izazvati i kontaktne leće, ali i pojedine upalne i degenerativne bolesti očiju kao i povišeni očni tlak. Tada treba zatražiti savjet liječnika specijaliste za očne bolesti. Te glavobolje se obično javljaju sprijeda, u području čela ili očiju, no katkad se mogu javljati i u dubini glave te mogu, ali i ne moraju biti povezane s duljim čitanjem ili izlaganjem jačim svjetlosnim podražajima.
Različite promjene i bolesti uha, nosa i grla, kao npr. upala sinusa, sluznice nosa i različite smetnje prohodnosti nosa uzrokovane deformacijama nosne pregrade (septum), mogu biti uzrok glavobolje. Bol se može "prenijeti" od uha kod akutne ili kronične upale. Liječenje u svim tim slučajevima spada u domenu liječnika specijaliste za uho, grlo i nos.
Bol u području lica može koji put biti uzrokovana i problemima na desnima i zubima, kao što su upale zuba, upale zubnog mesa, različite smetnje žvakanja i ugriza, a što je svakako predmet liječenja stomatologa.
U području lica i glave javljaju se i neuralgični bolovi - tzv. neuralgije, dakle bolovi uzrokovani iritacijom u području živca koji je odgovoran za prijenos podražaja u tom području. Obično su te neuralgije uzrokovane virusnom upalom, različitim toksičnim poremećajima, a koji puta se pravi uzrok niti ne može ustanoviti. Bolovi su vrlo jaki, javljaju se u napadajima, uvijek na istom mjestu, a liječenje je uporno i dugotrajno.
Smetnje moždane cirkulacije čest su uzrok glavobolje, a mogu biti povezane i sdegenerativnim promjenama vratne kralježnice. I kod moždanog udara i prsnuća aneurizme, glavobolja može biti prvi znak bolesti, no tada se javlja naglo i uvijek je praćena i drugim neurološkim simptomima.
Glavobolja često može biti uzrokovana promjenama krvnog tlaka. Treba naglasiti kako i povišen i snižen krvni tlak mogu biti uzrokom glavobolje.
Naglo nastala glavobolja, praćena povraćanjem, uz koju bolesnika smeta svjetlo obično je znak upale moždanih ovojnica - meningitisa, a intenzivne glavobolje, praćene neurološkim ispadima kao što su smetnje vida, trnci, slabost u rukama ili nogama, smetnje govora, mogu biti prvi znak upale mozga - encefalitisa. To su hitna stanja koja zahtijevaju hitnu obradu i liječenje, jasno u bolničkim uvjetima.
Glavobolje mogu biti povezane s ranijom povredom tj. traumom glave pa tada govorimo o posttraumatskim glavoboljama.
Glavobolje tenzijskog tipa posljedica su stresa i načina života, a zbog čega dolazi do napetosti mišića i bolova.
Ponekad uzrok glavobolje mogu biti metabolički poremećaji ili glavobolja može biti posljedica uzimanja nekih supstancija, lijekova ili prestankom njihova uzimanja.
Tumori mozga, dobroćudni ili zloćudni, mogu uzrokovati glavobolje koje su posljedica pritiska ili istezanja struktura osjetljivih na bol. Javljaju se ranije kod tumora u stražnjoj lubanjskoj jami. Glavobolja je često pulsirajuća ili "paleća", postupno se pojačava, najviše je izražena rano ujutro, ponekad se javlja i noću. Obično se pojačava pri aktivnostima koje povećavaju tlak unutar lubanje kao što su tjelesni napor, kašalj, kihanje, naprezanje kod stolice, snošaj. Osim glavobolje, za tumore mozga karakterističan znak je i povraćanje te promjene na očnoj pozadini u smislu tzv. zastojne papile koja se može ustanoviti jedino pregledom očne pozadine.
Najrazličitija stanja u organizmu i izvan njega mogu uzrokovati glavobolju, ali srećom više od 90% glavobolja nije posljedica organskog poremećaja, nego su najčešći uzrok psihosomatske smetnje izazvane primjerice nedostatkom sna, profesionalnim poteškoćama, strahom od neuspjeha te mnogim konfliktnim situacijama u krugu obitelji ili na radnome mjestu.
Iako je glavobolja tako čest simptom i čini se da se u svakog čovjeka javi barem jednom tijekom života, srećom većina njih nije znak neke opasne bolesti, nego je 90% simptom blagog poremećaja koji se može relativno lako ukloniti.
Smatra se da 15-20% svih ljudi pati od glavobolje trajno ili češće povremeno. Njena pojava najčešća je u dobi između 25 i 65 godina života, češće u žena, u urbanoj populaciji i populaciji razvijenog svijeta te u osoba čije zanimanje zahtijeva boravak u zatvorenim prostorijama sa sjedenjem, psihičkim naporom i pojačanom koncentracijom.
Bol, odnosno glavobolja može nastati samo u onim tkivima ili strukturama glave koji imaju osjetne (senzitivne) završetke za bol, a to su:
- koža, potkožno tkivo, mišići, aponeuroze
- pokosnica, oko, zubi, sluznica nosne i usna šupljina
- velike arterije
- velike vene i venski sinusi
- dijelovi tvrde moždane ovojnice, sinusi i duplikature ovojnice
- osjetni moždani živci i korijeni i pripadajući gangliji.
Klasifikacija glavobolja
- pulsirajuća bol (bolne senzacije sinkrone s pulsom) - ishodište boli su arterije tj. krvne žile koje dovode krv u pojedine organe i glavu, bol je umjerenog do jakog intenziteta
- munjeviti, sijevajući žigovi, neuralgična bol - bolna senzacija je vrlo jaka, traje više sekundi, a potom potpuno prestaje, da bi se poslije nekog vremena ponovo javila; ishodište je osjetni živac
- tišteća, pritiskajuća bol - umjerenog je intenziteta, slabo lokalizirana, iako varira u intenzitetu gotovo nikada ne prestaje, ishodište je mišić, sluznica, ovojnice
- bol poput žarenja, paljenja - snažna bol, izrazito neprijatna, ishodište su joj simpatički ili parasimtpatički živci i odgovarajuće strukture
- periodična - s manje ili više regularnom pojavom napada glavobolje po pravilu jednog tipa
- progresivna - tijekom vremena glavobolja se pojačava
- povremena - napadi boli pojavljuju se povremeno u serijama, da bi poslije razdoblja napada uslijedilo duže mirno razdoblje
Glavobolja se često javlja kod promjene vremena. Puno ljudi se ubraja u skupinu tzv.meteoropata tj. ljudi posebno osjetljivih na promjene vremenskih fronti i tlaka zraka, u kojih se glavobolja javlja pred promjenu vremena, kod nadolazećih ciklona ili anticiklona, posebno često kod niskog tlaka zraka, a što sve osim glavobolje može uzrokovati i promjene raspoloženja, razdražljivost i depresiju.
Često se glavobolja može javiti zbog specifične prehrane ili određenih navika u osoba koje se neredovito hrane, dulje vrijeme su bez hrane ili preskaču obroke, posebno ako su na različitim dijetama za mršavljenje, a katkad i u svezi s uzimanjem pojedinih namirnica koje pogoduju nastanku glavobolje. To je posebno čest slučaj kod migrene, gdje se često opisuje povezanost napadaja migrene s određenom hranom odnosno pićem.
Migrena je dobroćudna, ponavljajuća, pulsirajuća bol polovice glave, javlja se periodično i od nje pati 8-20% pučanstva. Uz prehranu se kao važni čimbenici u nastanku migrene navode i stres, umor, način življenja, hormoni te meteorološki uvjeti.
Pijenje alkohola, posebno prekomjerno, može izazvati glavobolju, a posebno često može biti izazvana pušenjem, jer nikotin iz duhanskog dima uzrokuje spazam (stiskanje) krvnih žila koje opskrbljuju mozak.
Glavobolja može biti i prateći simptom poremećaja u organima koji su smješteni u glavi. Primjer može biti glavobolja uzrokovana vidnim poremećajima kao što su smetnje refrakcije (loma svjetlosti), kada bolesnik zbog dalekovidnosti, kratkovidnosti ili slabovidnosti treba naočale, a ne nosi ih ili mu postojeće nisu dobre. Također, glavobolju mogu izazvati i kontaktne leće, ali i pojedine upalne i degenerativne bolesti očiju kao i povišeni očni tlak. Tada treba zatražiti savjet liječnika specijaliste za očne bolesti. Te glavobolje se obično javljaju sprijeda, u području čela ili očiju, no katkad se mogu javljati i u dubini glave te mogu, ali i ne moraju biti povezane s duljim čitanjem ili izlaganjem jačim svjetlosnim podražajima.
Različite promjene i bolesti uha, nosa i grla, kao npr. upala sinusa, sluznice nosa i različite smetnje prohodnosti nosa uzrokovane deformacijama nosne pregrade (septum), mogu biti uzrok glavobolje. Bol se može "prenijeti" od uha kod akutne ili kronične upale. Liječenje u svim tim slučajevima spada u domenu liječnika specijaliste za uho, grlo i nos.
Bol u području lica može koji put biti uzrokovana i problemima na desnima i zubima, kao što su upale zuba, upale zubnog mesa, različite smetnje žvakanja i ugriza, a što je svakako predmet liječenja stomatologa.
U području lica i glave javljaju se i neuralgični bolovi - tzv. neuralgije, dakle bolovi uzrokovani iritacijom u području živca koji je odgovoran za prijenos podražaja u tom području. Obično su te neuralgije uzrokovane virusnom upalom, različitim toksičnim poremećajima, a koji puta se pravi uzrok niti ne može ustanoviti. Bolovi su vrlo jaki, javljaju se u napadajima, uvijek na istom mjestu, a liječenje je uporno i dugotrajno.
Smetnje moždane cirkulacije čest su uzrok glavobolje, a mogu biti povezane i sdegenerativnim promjenama vratne kralježnice. I kod moždanog udara i prsnuća aneurizme, glavobolja može biti prvi znak bolesti, no tada se javlja naglo i uvijek je praćena i drugim neurološkim simptomima.
Glavobolja često može biti uzrokovana promjenama krvnog tlaka. Treba naglasiti kako i povišen i snižen krvni tlak mogu biti uzrokom glavobolje.
Naglo nastala glavobolja, praćena povraćanjem, uz koju bolesnika smeta svjetlo obično je znak upale moždanih ovojnica - meningitisa, a intenzivne glavobolje, praćene neurološkim ispadima kao što su smetnje vida, trnci, slabost u rukama ili nogama, smetnje govora, mogu biti prvi znak upale mozga - encefalitisa. To su hitna stanja koja zahtijevaju hitnu obradu i liječenje, jasno u bolničkim uvjetima.
Glavobolje mogu biti povezane s ranijom povredom tj. traumom glave pa tada govorimo o posttraumatskim glavoboljama.
Glavobolje tenzijskog tipa posljedica su stresa i načina života, a zbog čega dolazi do napetosti mišića i bolova.
Ponekad uzrok glavobolje mogu biti metabolički poremećaji ili glavobolja može biti posljedica uzimanja nekih supstancija, lijekova ili prestankom njihova uzimanja.
Tumori mozga, dobroćudni ili zloćudni, mogu uzrokovati glavobolje koje su posljedica pritiska ili istezanja struktura osjetljivih na bol. Javljaju se ranije kod tumora u stražnjoj lubanjskoj jami. Glavobolja je često pulsirajuća ili "paleća", postupno se pojačava, najviše je izražena rano ujutro, ponekad se javlja i noću. Obično se pojačava pri aktivnostima koje povećavaju tlak unutar lubanje kao što su tjelesni napor, kašalj, kihanje, naprezanje kod stolice, snošaj. Osim glavobolje, za tumore mozga karakterističan znak je i povraćanje te promjene na očnoj pozadini u smislu tzv. zastojne papile koja se može ustanoviti jedino pregledom očne pozadine.
Najrazličitija stanja u organizmu i izvan njega mogu uzrokovati glavobolju, ali srećom više od 90% glavobolja nije posljedica organskog poremećaja, nego su najčešći uzrok psihosomatske smetnje izazvane primjerice nedostatkom sna, profesionalnim poteškoćama, strahom od neuspjeha te mnogim konfliktnim situacijama u krugu obitelji ili na radnome mjestu.
Polineuropatija i sindrom nemirnih nogu
Polineuropatija označava oštećenje više perifernih živaca, osobito na krajnjim dijelovima ekstremiteta. Vrlo često je dio neke sustavne bolesti. Primarno mjesto oštećenja može biti vlakno živca (npr. u šećernoj bolesti, u oštećenju štetnim tvarima) ili mijelinskoj ovojnici koja okružuje živac (npr. u akutnoj ili kroničnoj upalnoj polineuropatiji, leukodistrofijama ili Guillan-Barreovu sindromu). Ako su zahvaćena mala mijelinska vlakna, javlja se primarni gubitak osjeta za temperaturu i bol, a u slučaju zahvaćanja velikih vlakana javljaju se motorički poremećaji.
Uzroci nastanka su različiti i mogu se podijeliti na nekoliko grupa. Tako razlikujemo polineuropatije:
Simptomi polineuropatije obično nastupaju postupno, u vidu motoričkih, osjetnih i vegetativnih poremećaja.
Motorički simptomi najčešći su u nogama. U lakšim slučajevima javlja se djelomična oduzetost, a teži slučajevi karakterizirani su potpunom oduzetošću mišića, ekstremiteta, a katkad i cijelog trupa. Zbog poremećene inervacije (prijenosa živčanih impulsa) na mišićima se vremenom razvijaju hipotrofija i atrofija, koje rezultiraju smanjenjem grube mišićne snage.
Osjetne podražajne fenomene čine parestezije, žarenje, pečenje, utrnulost, osjećaj stezanja. Tipična je bolna osjetljivost živčanih završetaka u mišićima na pritisak. Bol je češća noću, a može se pogoršati dodirivanjem zahvaćenog područja. Ako bolest napreduje, javljaju se znaci gubitka osjeta, tipično po distribuciji "čarapa i rukavica". Zbog poremećaja osjetnih živaca otežan je i hod.
Zahvaćanje autonomnog živčanog sustava manifestira se pojavom nemogućnosti zadržavanja mokraće i stolice, impotencije ili posturalne hipotenzije (pad krvnog tlaka nakon naglog ustajanja).
Kožne promjene uključuju smetnje pigmentacije, poremećaje znojenja, a u najtežim slučajevima prisutne su i trofičke promjene (glatka i sjajna kože, lomljivi nokti, osteoporoza).
Simptomi se najprije javljaju na najudaljenijim (distalnim) dijelovima udova zato što su najprije zahvaćena najduža živčana vlakna. U nekim slučajevima mišićna slabost, a rjeđe poremećaj osjeta zahvaća proksimalna područja, tj. rameni obruč ili zdjelični pojas.
Postoji i posebna polineuropatija moždanih živaca u kojoj su oštećeni motorički i osjetni moždani živci, i to uglavnom obostrano.
Razvoj simptoma može biti akutan ili kroničan. Akutan tijek bolesti karakteriziran je naglom pojavom opće slabosti i klonulosti na koje se nadovezuju smetnje osjeta i motorički ispadi. Neurologijski simptomi dostižu vrhunac nakon jedan do dva tjedna bolesti. Nekoliko dana ili tjedana simptomi su stacionarni i nakon toga se polako počinju povlačiti.
Sindrom nemirnih nogu
Sindrom nemirnih nogu smatra organskim neurološkim poremećajem, kojeg karakterizira poremećaj neurotransmiterskog sustava, a ima genetsku osnovu na koju utječe metabolizam željeza. Raniji naziv "anxietas tibiarum" (nemirne noge) objašnjava njegovu povezanost s depresijom i anksioznošću, zbog čega se često smatrao psihijatrijskim poremećajem.
Smatra se da se sindrom nemirnih nogu javlja u oko pet do 10 posto stanovništva, ovisno o ispitivanoj skupini. Češći je kod žena, a pojavnost mu raste s povećanjem dobi. Više od 60 posto poremećaja je nasljedno.
Četiri su glavna obilježja sindroma nemirnih nogu:
Osobe koje pate od sindroma nemirnih nogu najčešće se žale na neugodne, teško objašnjive senzacije ili nevoljne pokrete nogu, rjeđe drugih dijelova tijela. Polovica osoba navodi bolnost, pogotovo za boravka u prostorima koji ograničavaju kretanje, kao što je avion ili tijekom neke predstave.
Svaki čovjek drukčije opisuje simptome, a mnogi čak izbjegavaju opisivanje čudnih simptoma svojim liječnicima. Često se pri opisivanju osjeta upotrebljavaju nazivi poput napetosti, žarenja iznutra, potrebe za kretanjem, nervoze, žmaraca, bolnosti, boli, neopisivih senzacija, trzanja. Mnogi i ne mogu opisati smetnje, osim što kažu da su čudne. Ti čudni osjećaji najčešće se smještaju duboko u mišićima ili kostima, ali ne i koži.
Ponavljajuće osjetne nelagode mogu uzrokovati gotovo periodičke voljne pokrete za vrijeme budnosti. Mali broj osoba koje pogađa ovaj poremećaj nema osjetnu nelagodu nego ima nevoljne grčeve i trzaje, što odgovara motornoj varijanti poremećaja. Motorni simptomi koje nije moguće kontrolirati pojedinci opisuju kao jedan od najneugodnijih ograničavajućih čimbenika u socijalnom životu, poput zajedničkog ručka ili rasprava, zbog mogućeg ispadanja predmeta iz ruku. Trzaji se mogu potisnuti na neko vrijeme, ali ne u potpunosti, osim hodanjem ili zaokupljanjem nekom drugom vrstom mentalne ili fizičke aktivnosti.
Svi simptomi karakteristični za sindrom nemirnih nogu pojavljuju se za vrijeme mirovanja (sjedenja ili ležanja u krevetu), a aktivnost donosi olakšanje. Katkad se simptomi javljaju odmah nakon prestanka aktivnosti, pa bolesnici teže mogu odrediti kad su najizraženiji. Upravo zato je važno obratiti pozornost na to dolazi li do poboljšanje za vrijeme aktivnosti.
Nerijetko sindrom nemirnih nogu prati i poremećaj spavanja, najčešće usnivanja. Gotovo 20 posto nesanica može imati uzrok u ovom sindromu. San može biti ograničen na samo nekoliko sati spavanja rano ujutro, a ograničava ga cirkardijalni ritam pojavljivanja simptoma. Taj poremećaj prisiljava osobe da hodaju cijelu noć, sve do jutra, kad napokon mogu uhvatiti koji sat sna. Jednom kad nastupi san, i dalje se javljaju periodički pokreti nogu u snu. Upravo se broj pokreta nogu u snu tijekom jednog sata koristi kao objektivna mjera za težinu poremećaja. Iako se više od pet pokreta u jednom satu smatra poremećajem, tu brojku treba pažljivo tumačiti, jer ona nije uvijek obilježje nepravilnosti. Valja je sagledavati u sklopu cijele kliničke slike, anamnestičkih podataka i rezultata fizikalnog pregleda, jer su slične smetnje svojstvene i drugim bolestima.
Primarni oblik sindroma nemirnih nogu, sa ili bez pozitivne obiteljske anamneze, mora se odvojiti od sekundarnih oblika poremećaja, koje mogu uzrokovati različiti poremećaji, kao što su manjak željeza, šećerna bolest, poremećaji u radu štitne žlijezde, reumatoidni artritis ili polineuropatije. Te uzroke svakako treba uzeti u obzir zbog različita pristupa liječenja. Zanimljivo je da se oko 15 posto trudnica u zadnjem trimestru trudnoće žali na smetnje iz okvira ovog sindroma.
Uzroci nastanka su različiti i mogu se podijeliti na nekoliko grupa. Tako razlikujemo polineuropatije:
- kao posljedicu djelovanja štetnih tvari (nikotin, olovo, živa, alkohol)
- kao posljedicu pritiska (osteofit, protruzija diska, priraslice nakon operacije)
- nastale nakon traumatskog oštećenja
- kao posljedicu djelovanja upalnog agensa (difterija, lepra, virusne infekcije, HIV infekcije)
- u sklopu sistemskih bolesti (reumatoidni artritis, nodozni artritis)
- zbog metaboličkog poremećaja (šećerna bolest, nedostatak vitamina B12, porfirija, jetreno i bubrežno zatajenje)
- kao posljedicu neoplastičke (tumorske) infiltracije
- kao posljedicu paraneoplastičnih stanja
- kao posljedicu genetičkih poremećaja (Charcot-Marie-Tooth).
Simptomi polineuropatije obično nastupaju postupno, u vidu motoričkih, osjetnih i vegetativnih poremećaja.
Motorički simptomi najčešći su u nogama. U lakšim slučajevima javlja se djelomična oduzetost, a teži slučajevi karakterizirani su potpunom oduzetošću mišića, ekstremiteta, a katkad i cijelog trupa. Zbog poremećene inervacije (prijenosa živčanih impulsa) na mišićima se vremenom razvijaju hipotrofija i atrofija, koje rezultiraju smanjenjem grube mišićne snage.
Osjetne podražajne fenomene čine parestezije, žarenje, pečenje, utrnulost, osjećaj stezanja. Tipična je bolna osjetljivost živčanih završetaka u mišićima na pritisak. Bol je češća noću, a može se pogoršati dodirivanjem zahvaćenog područja. Ako bolest napreduje, javljaju se znaci gubitka osjeta, tipično po distribuciji "čarapa i rukavica". Zbog poremećaja osjetnih živaca otežan je i hod.
Zahvaćanje autonomnog živčanog sustava manifestira se pojavom nemogućnosti zadržavanja mokraće i stolice, impotencije ili posturalne hipotenzije (pad krvnog tlaka nakon naglog ustajanja).
Kožne promjene uključuju smetnje pigmentacije, poremećaje znojenja, a u najtežim slučajevima prisutne su i trofičke promjene (glatka i sjajna kože, lomljivi nokti, osteoporoza).
Simptomi se najprije javljaju na najudaljenijim (distalnim) dijelovima udova zato što su najprije zahvaćena najduža živčana vlakna. U nekim slučajevima mišićna slabost, a rjeđe poremećaj osjeta zahvaća proksimalna područja, tj. rameni obruč ili zdjelični pojas.
Postoji i posebna polineuropatija moždanih živaca u kojoj su oštećeni motorički i osjetni moždani živci, i to uglavnom obostrano.
Razvoj simptoma može biti akutan ili kroničan. Akutan tijek bolesti karakteriziran je naglom pojavom opće slabosti i klonulosti na koje se nadovezuju smetnje osjeta i motorički ispadi. Neurologijski simptomi dostižu vrhunac nakon jedan do dva tjedna bolesti. Nekoliko dana ili tjedana simptomi su stacionarni i nakon toga se polako počinju povlačiti.
Sindrom nemirnih nogu
Sindrom nemirnih nogu smatra organskim neurološkim poremećajem, kojeg karakterizira poremećaj neurotransmiterskog sustava, a ima genetsku osnovu na koju utječe metabolizam željeza. Raniji naziv "anxietas tibiarum" (nemirne noge) objašnjava njegovu povezanost s depresijom i anksioznošću, zbog čega se često smatrao psihijatrijskim poremećajem.
Smatra se da se sindrom nemirnih nogu javlja u oko pet do 10 posto stanovništva, ovisno o ispitivanoj skupini. Češći je kod žena, a pojavnost mu raste s povećanjem dobi. Više od 60 posto poremećaja je nasljedno.
Četiri su glavna obilježja sindroma nemirnih nogu:
- snažna potreba za pomicanjem udova zbog trnaca ili spontanih trzaja
- pogoršanje smetnji za vrijeme mirovanja
- privremeno olakšanje pri motornoj aktivnosti
- pogoršanje simptoma navečer ili tijekom noći.
Osobe koje pate od sindroma nemirnih nogu najčešće se žale na neugodne, teško objašnjive senzacije ili nevoljne pokrete nogu, rjeđe drugih dijelova tijela. Polovica osoba navodi bolnost, pogotovo za boravka u prostorima koji ograničavaju kretanje, kao što je avion ili tijekom neke predstave.
Svaki čovjek drukčije opisuje simptome, a mnogi čak izbjegavaju opisivanje čudnih simptoma svojim liječnicima. Često se pri opisivanju osjeta upotrebljavaju nazivi poput napetosti, žarenja iznutra, potrebe za kretanjem, nervoze, žmaraca, bolnosti, boli, neopisivih senzacija, trzanja. Mnogi i ne mogu opisati smetnje, osim što kažu da su čudne. Ti čudni osjećaji najčešće se smještaju duboko u mišićima ili kostima, ali ne i koži.
Ponavljajuće osjetne nelagode mogu uzrokovati gotovo periodičke voljne pokrete za vrijeme budnosti. Mali broj osoba koje pogađa ovaj poremećaj nema osjetnu nelagodu nego ima nevoljne grčeve i trzaje, što odgovara motornoj varijanti poremećaja. Motorni simptomi koje nije moguće kontrolirati pojedinci opisuju kao jedan od najneugodnijih ograničavajućih čimbenika u socijalnom životu, poput zajedničkog ručka ili rasprava, zbog mogućeg ispadanja predmeta iz ruku. Trzaji se mogu potisnuti na neko vrijeme, ali ne u potpunosti, osim hodanjem ili zaokupljanjem nekom drugom vrstom mentalne ili fizičke aktivnosti.
Svi simptomi karakteristični za sindrom nemirnih nogu pojavljuju se za vrijeme mirovanja (sjedenja ili ležanja u krevetu), a aktivnost donosi olakšanje. Katkad se simptomi javljaju odmah nakon prestanka aktivnosti, pa bolesnici teže mogu odrediti kad su najizraženiji. Upravo zato je važno obratiti pozornost na to dolazi li do poboljšanje za vrijeme aktivnosti.
Nerijetko sindrom nemirnih nogu prati i poremećaj spavanja, najčešće usnivanja. Gotovo 20 posto nesanica može imati uzrok u ovom sindromu. San može biti ograničen na samo nekoliko sati spavanja rano ujutro, a ograničava ga cirkardijalni ritam pojavljivanja simptoma. Taj poremećaj prisiljava osobe da hodaju cijelu noć, sve do jutra, kad napokon mogu uhvatiti koji sat sna. Jednom kad nastupi san, i dalje se javljaju periodički pokreti nogu u snu. Upravo se broj pokreta nogu u snu tijekom jednog sata koristi kao objektivna mjera za težinu poremećaja. Iako se više od pet pokreta u jednom satu smatra poremećajem, tu brojku treba pažljivo tumačiti, jer ona nije uvijek obilježje nepravilnosti. Valja je sagledavati u sklopu cijele kliničke slike, anamnestičkih podataka i rezultata fizikalnog pregleda, jer su slične smetnje svojstvene i drugim bolestima.
Primarni oblik sindroma nemirnih nogu, sa ili bez pozitivne obiteljske anamneze, mora se odvojiti od sekundarnih oblika poremećaja, koje mogu uzrokovati različiti poremećaji, kao što su manjak željeza, šećerna bolest, poremećaji u radu štitne žlijezde, reumatoidni artritis ili polineuropatije. Te uzroke svakako treba uzeti u obzir zbog različita pristupa liječenja. Zanimljivo je da se oko 15 posto trudnica u zadnjem trimestru trudnoće žali na smetnje iz okvira ovog sindroma.
Mehlem Vitae 25
Mehlem Vitae preparat na bazi meda i 25 vrsta ljekovith biljaka i korijenja,na prirodan način jača imuni sistem organizma,poboljšava metabolizam.Obnavlja oštećene stanice mozga,sprječava distrofiju mišića,jača kosti i zglobove.Takođe efikasno otklanja nervozu,strah i proizvede neuroprotektore – proteine koji štite mozak od neurodegenerativnih poremećaja, čime se usporava napredovanje bolesti ili zaustavlja kompletno..obnavlja matičnne stanice više iformacija na tel +38761953944