- Porodična tradicija
- Zdravlje iz Bosne
- Drevni napitak br.7
- Bolesti bubrega
- Prirodno liječenje jetre Hepoxal 6
- Holestrin
- Cardio Mehlem
- Kožne bolesti
- Zdravlje žene
- Probavni sistem
- Artritis
- Stres-bolest današnjice
- Respiratorni sistem
- Neurološka oboljenja
- Anemije
- Imunal plus
- Autoimuna oboljenja-liječenje
- Dijabetes
- Sistemski eritemski lupus
- Poremećaji funkcije štitne žlijezde i njihovo liječenje
- Porodična tradicija
- Drevni napitak br.2
- Bolesti prostate
- HALADIN 9x
- Maligna oboljenja i njihovo liječenje
- halil
- New Page
- New Page
Stres
Brz tempo života, međuljudski odnosi, dugotrajno obrazovanje, poslovna kompeticija, borba za moć, društveni status ili golu egzistenciju, kontinuirani su izvor stresa. Posljedice ne rješavanja stresa kreću se (i najčešće se dešavaju redoslijedom) od lošeg zdravlja preko rasturenih brakova i gubitka posla, do prerane smrti. Na sreću, moderni psihološki pristupi za rješavanje stresa veoma su efikasni i naučno provjereni. Stresni događaj, odnosno stresor, definiše se kao događaj koji osoba procjenjuje kao ugrožavajući ili opasan za nešto što je njoj važno, odnosno kao događaj za koji smatra da može izmjeniti tok njenog života. Stresor je, takođe, zahtjev kojem osoba ne može da udovolji.
Za stanje akutnog stresa karakterističan je doživljaj emocionalne patnje. Osoba je svjesna svoje "nervoze", uzenmirenosti, tuge, potištenosti, bijesa prema sebi i drugima, pretjerane upotrebe alkohola, cigareta ili kafe, slabe koncentracije, rastrešenosti, zaboravnosti, "opsjednutosti" istim mislima, te zabrinutosti za svoje psihičko stanje. Sve se to negativno odražava na kvalitet života, odnose sa ljudima i na san, te dovodi do intenziviranja stanja stresa jer - sve su to novi stresori. Ako se osoba na vrijeme ne oslobodi stanja akutnog stresa, onda se ono razvija u stanje hronočnog stresa.
Za razliku od stanja akutnog stresa, za stanje hroničnog stresa karakteristično je odsustvo doživljaja emocionalne patnje, i to je suštinska razlika između stanja akutnog stresa i stanja hroničnog stresa. Ovo stanje nastaje tako što osoba vremenom razvija toleranciju na manifestacije akutnog stresa i navikava se na njih, ignorišući ih ili negirajući. Pošto taj proces odvlači energiju ličnosti, osoba se u sve većoj mjeri emocionalno distancira od drugih ljudi, izbjegava intimne socijalne kontakte i intimne seksualne odnose, te sve teže pronalazi zadovoljstvo u svakodnevnim aktivnostima u sadašnjosti, fokusirajući se na ciljeve u budućnosti. Tipično razmišljanje osobe u stanju hroničnog stresa je: "Dok završim još ovo..."
Osoba u stanju hroničnog stresa prepoznaje se prije svega po tome što kompulzivno radi; kompulzivno znači prisilno: osoba stalno mora biti aktivna, oko nečega zauzeta i ne može se opustiti - eventualno uz upotrebu alkohola, droga, samoinicijativno korištenje tableta za smirenje ili kroz "mehanički" seks, ali vremenom razvija toleranciju i na sve ovo.
Pored kompulzivnog rada, koji je najizraženija i upadljiva manifestacija stanja hroničnog stresa, prisutni su umor, hronični nedostatak vremena, manjak motivacije, cinizam, negativizam, iritabilnost i pretjerana kritičnost prema drugima, impulzivno ponašanje, nesanica, kompulzivno bavljenje problemima sa posla izvan radnog vremena, duži oporavak od bolesti - čak i od bezazlenih kao što je prehlada. Takvo stanje konačno dovodi do fizičkog kolapsa (intenzivan bol, tremor, malaksalost, onesvještavanje, pseudoepileptički napadi).
Posljedice hroničnog stresa:
· bolesti srca i krvnih sudova; stres dovodi do povišenog nivoa LDL i triglicerida
· depresija, apatija, poremećen san
· moždani udar
· nepravilnosti u djelovanju imunog sistema
· hipertenzija
· čir na želucu i dvanaestopalačnom crevu
· bronhijalna astma
· neke kožne bolesti
Efekti stresa na tijelo:
1. Organizam proizvodi hormone koji aktiviraju "bori se ili bježi" reakciju. Nadbubrežne žlezde oslobađaju adrenalin, kao inicijalnu energiju koja nam je potrebna da se izborimo sa situacijom. Ovaj hormon, zajedno sa noradrenalinom, povećava krvni pritisak, ubrzava rad srca i podstiče znojenje.
2. Želudac počinje da proizvodi više kiseline zbog ubrzavanja procesa varenja preostale hrane i njenog pretvaranja u ekstra energiju. S druge strane, opšti proces varenja se usporava, jer organizam ne može da savlada ovaj zadatak u situaciji u kada treba da se izborimo sa problemom.
3. Srce sve brže radi zbog distribucije hormona stresa u organizmu, kao i ravnomerne prokrvljenosti glavnih grupa mišića.
4. Kortizol se oslobađa u organizmu nekoliko sati. To uslovljava porast šećera u krvi, kao važnog, ekstragoriva, koje je tijelu potrebno da se izbori sa stresnom situacijom.
Za stanje akutnog stresa karakterističan je doživljaj emocionalne patnje. Osoba je svjesna svoje "nervoze", uzenmirenosti, tuge, potištenosti, bijesa prema sebi i drugima, pretjerane upotrebe alkohola, cigareta ili kafe, slabe koncentracije, rastrešenosti, zaboravnosti, "opsjednutosti" istim mislima, te zabrinutosti za svoje psihičko stanje. Sve se to negativno odražava na kvalitet života, odnose sa ljudima i na san, te dovodi do intenziviranja stanja stresa jer - sve su to novi stresori. Ako se osoba na vrijeme ne oslobodi stanja akutnog stresa, onda se ono razvija u stanje hronočnog stresa.
Za razliku od stanja akutnog stresa, za stanje hroničnog stresa karakteristično je odsustvo doživljaja emocionalne patnje, i to je suštinska razlika između stanja akutnog stresa i stanja hroničnog stresa. Ovo stanje nastaje tako što osoba vremenom razvija toleranciju na manifestacije akutnog stresa i navikava se na njih, ignorišući ih ili negirajući. Pošto taj proces odvlači energiju ličnosti, osoba se u sve većoj mjeri emocionalno distancira od drugih ljudi, izbjegava intimne socijalne kontakte i intimne seksualne odnose, te sve teže pronalazi zadovoljstvo u svakodnevnim aktivnostima u sadašnjosti, fokusirajući se na ciljeve u budućnosti. Tipično razmišljanje osobe u stanju hroničnog stresa je: "Dok završim još ovo..."
Osoba u stanju hroničnog stresa prepoznaje se prije svega po tome što kompulzivno radi; kompulzivno znači prisilno: osoba stalno mora biti aktivna, oko nečega zauzeta i ne može se opustiti - eventualno uz upotrebu alkohola, droga, samoinicijativno korištenje tableta za smirenje ili kroz "mehanički" seks, ali vremenom razvija toleranciju i na sve ovo.
Pored kompulzivnog rada, koji je najizraženija i upadljiva manifestacija stanja hroničnog stresa, prisutni su umor, hronični nedostatak vremena, manjak motivacije, cinizam, negativizam, iritabilnost i pretjerana kritičnost prema drugima, impulzivno ponašanje, nesanica, kompulzivno bavljenje problemima sa posla izvan radnog vremena, duži oporavak od bolesti - čak i od bezazlenih kao što je prehlada. Takvo stanje konačno dovodi do fizičkog kolapsa (intenzivan bol, tremor, malaksalost, onesvještavanje, pseudoepileptički napadi).
Posljedice hroničnog stresa:
· bolesti srca i krvnih sudova; stres dovodi do povišenog nivoa LDL i triglicerida
· depresija, apatija, poremećen san
· moždani udar
· nepravilnosti u djelovanju imunog sistema
· hipertenzija
· čir na želucu i dvanaestopalačnom crevu
· bronhijalna astma
· neke kožne bolesti
Efekti stresa na tijelo:
1. Organizam proizvodi hormone koji aktiviraju "bori se ili bježi" reakciju. Nadbubrežne žlezde oslobađaju adrenalin, kao inicijalnu energiju koja nam je potrebna da se izborimo sa situacijom. Ovaj hormon, zajedno sa noradrenalinom, povećava krvni pritisak, ubrzava rad srca i podstiče znojenje.
2. Želudac počinje da proizvodi više kiseline zbog ubrzavanja procesa varenja preostale hrane i njenog pretvaranja u ekstra energiju. S druge strane, opšti proces varenja se usporava, jer organizam ne može da savlada ovaj zadatak u situaciji u kada treba da se izborimo sa problemom.
3. Srce sve brže radi zbog distribucije hormona stresa u organizmu, kao i ravnomerne prokrvljenosti glavnih grupa mišića.
4. Kortizol se oslobađa u organizmu nekoliko sati. To uslovljava porast šećera u krvi, kao važnog, ekstragoriva, koje je tijelu potrebno da se izbori sa stresnom situacijom.
Depresija
Depresija spada u skupinu poremećaja karakteriziranih kao poremećaji raspoloženja(unipolarni poremećaj). To je teško psiho-fizičko stanje praćeno raznim nuspojavama i popratnim efektima. Depresivno raspoloženje karakterizira povlačenje bolesnika u sebe, potištenost, pad vitalnih dinamizama, nesanica, gubitak apetita, opsjednutost crnim mislima, usporeni misaoni tijek, beznadnost i bespomoćnost.
§ promjene raspoloženja tijekom dana. Često je stanje teže jutrom, a raspoloženje se popravlja kako dan napreduje. Ipak, način promjene raspoloženja može biti potpuno obrnut.
§ poremećen san, često s ustajanjem vrlo rano ujutro, i nemogućnost nastavljanja normalnog sna. To se često događa zbog brojnih misli koje "zuje" kroz glavu
§ opće usporavanje misaonog tijeka, ali i govora i tjelesnih kretnji
§ osjećaj tjeskobe
§ manjak energije
§ nesposobnost uživanja u stvarima
§ manjak koncentracije
§ osjećaj zaboravljivosti
§ negativne misli o budućnosti
§ osjećaj krivice
§ okrivljavanje sebe i niska razina samopouzdanja
§ osjećaj beznađa
§ preokupiranost bolestima
§ gubitak apetita i kao rezultat gubitak težine
§ smanjena želja za seksom
§ promjene raspoloženja tijekom dana. Često je stanje teže jutrom, a raspoloženje se popravlja kako dan napreduje. Ipak, način promjene raspoloženja može biti potpuno obrnut.
§ poremećen san, često s ustajanjem vrlo rano ujutro, i nemogućnost nastavljanja normalnog sna. To se često događa zbog brojnih misli koje "zuje" kroz glavu
§ opće usporavanje misaonog tijeka, ali i govora i tjelesnih kretnji
§ osjećaj tjeskobe
§ manjak energije
§ nesposobnost uživanja u stvarima
§ manjak koncentracije
§ osjećaj zaboravljivosti
§ negativne misli o budućnosti
§ osjećaj krivice
§ okrivljavanje sebe i niska razina samopouzdanja
§ osjećaj beznađa
§ preokupiranost bolestima
§ gubitak apetita i kao rezultat gubitak težine
§ smanjena želja za seksom
Anksioznost
majčina dušica
Tjeskoba (anksioznost) tj. tjeskobnost je stanje koje se očituje osjećajem tjeskobe, ustrašenosti, straha sve do panike, uz psihomotornu (tjelesna) napetost i unutrašnji nemir, te postojanje osjećaja kao da će osoba "eksplodirati". Najčešće je nemotivirana i nije vezana za objekt ili osobu.
Izvor tjeskobe može biti unutarnji nesvjesni konflikt ili situacijski faktor poput traumatskog iskustva, stresa ili gubitka. Ako postoji neka posebno teška i problematična situacija na poslu ili kod kuće, stres koji nastaje kao reakcija na takvu situaciju može se preliti na druge segmente života i tako stvoriti tjeskobu. Anksioznost je najčešći emocionalni poremećaj, koji se javlja kod mlađih i starijih osoba. Reakcija je na stvarnu situaciju opasnosti, u kojoj se javlja strah, a zatim primjerena reakcija koja je manje efektna što je strah veći. Može se razviti kao kombinacija čimbenika rizika, uključujući životne događaje, karakteristike osobe, genetiku, kemijske procese u organizmu. Prirodno anksioznost se osjeća kada su osobe suočene sa prijetnjom, opasnošću ili kada su pod stresom.
§ lak gubitak strpljenja
§ poteškoće s koncentracijom
§ očekivanje najgoreg mogućeg ishoda neke situacije
§ stalno razmišljanje o najgorem mogućem ishodu
§ poteškoće sa spavanjem
§ depresivost
§ opsesivnost
tjelesni simptomi
§ pojačani osjećaj žeđi
§ nervozni "trbuh"
§ puštanje vjetrova
§ učestalo mokrenje
§ nemogućnost reagiranja na seksualnu stimulaciju
§ stezanje u prsima
§ periodi nastupanja uzlupanog srca (palpitacije)
§ bolovi u mišićima
§ glavobolje
§ smetenost
§ tremor
§ ženama mogu izostati menstruacije ili mogu biti jako bolne
Panični poremećaj spada u skupinu anksioznih poremećaja. Napadi panike izazivaju doživljaj kao da će se osoba onesvijestiti, poludjeti ili doživjeti infarkt i umrijeti. Manifestira se lupanjem srca, nelagodom ili bolom u grudima, znojenjem, drhtanjem, zažarenošću ili trncima po dijelovima tijela, suhim ustima i doživljajem gušenja, strahom od umiranja i gubljenja kontrole, doživljajem nestvarnosti itd.
Napadi panike često se javljaju zajedno s agorafobijom – strahom da će se doživjeti napad panike na mjestima s kojih bi bilo teško pobjeći, te se takva mjesta izbjegavaju.
Izvor tjeskobe može biti unutarnji nesvjesni konflikt ili situacijski faktor poput traumatskog iskustva, stresa ili gubitka. Ako postoji neka posebno teška i problematična situacija na poslu ili kod kuće, stres koji nastaje kao reakcija na takvu situaciju može se preliti na druge segmente života i tako stvoriti tjeskobu. Anksioznost je najčešći emocionalni poremećaj, koji se javlja kod mlađih i starijih osoba. Reakcija je na stvarnu situaciju opasnosti, u kojoj se javlja strah, a zatim primjerena reakcija koja je manje efektna što je strah veći. Može se razviti kao kombinacija čimbenika rizika, uključujući životne događaje, karakteristike osobe, genetiku, kemijske procese u organizmu. Prirodno anksioznost se osjeća kada su osobe suočene sa prijetnjom, opasnošću ili kada su pod stresom.
§ lak gubitak strpljenja
§ poteškoće s koncentracijom
§ očekivanje najgoreg mogućeg ishoda neke situacije
§ stalno razmišljanje o najgorem mogućem ishodu
§ poteškoće sa spavanjem
§ depresivost
§
tjelesni simptomi
§ pojačani osjećaj žeđi
§ nervozni "trbuh"
§ puštanje vjetrova
§ učestalo mokrenje
§ nemogućnost reagiranja na seksualnu stimulaciju
§ stezanje u prsima
§ periodi nastupanja uzlupanog srca (palpitacije)
§ bolovi u mišićima
§ glavobolje
§ smetenost
§ tremor
§ ženama mogu izostati menstruacije ili mogu biti jako bolne
Panični poremećaj spada u skupinu anksioznih poremećaja. Napadi panike izazivaju doživljaj kao da će se osoba onesvijestiti, poludjeti ili doživjeti infarkt i umrijeti. Manifestira se lupanjem srca, nelagodom ili bolom u grudima, znojenjem, drhtanjem, zažarenošću ili trncima po dijelovima tijela, suhim ustima i doživljajem gušenja, strahom od umiranja i gubljenja kontrole, doživljajem nestvarnosti itd.
Napadi panike često se javljaju zajedno s agorafobijom – strahom da će se doživjeti napad panike na mjestima s kojih bi bilo teško pobjeći, te se takva mjesta izbjegavaju.
Nesanica i bijes
lavanda
Nesanica je najčešći poremećaj spavanja. Ona podrazumeva teškoće usnivanja, prospavljivanja, slabog kvaliteta spavanja ili neadekvatnog trajanja spavanja i pored mogućnosti za spavanje.
Nesanica se može javiti kao posledica stresa, izlaganja svetlosti ili neadekvatnim ritmom spavanja. Smenski rad i ostali faktori koji remete cirkardijalni ritam spavanja mogu povecati rizik nastanka poremećaja spavanja.
Nesanica ima hroničan tok i javlja se kod otprilike jedne trećine populacije (30%). Od ovoga broja 10% ima otežano dnevno funkcionisanje. Hronična nesanica ima jednu ili više, od tri karakteristike: 1) teškoće u započinjanju spavanja (usnivanju);2) teškoće u održavanju spavanja; ili 3) prerano buđenje. Četvrta karakterisitika je neokrepljujuće ili spavanje slabog kvaliteta. Značaj ovog poremećaja spavanja je u tome što utiče na dnevno funkcionisanje osobe. Da bi se razlikovala hronična od akutne nesanice, uzima se da ova prva traje 30 dana do 6 meseci. Ona otežava misaono i telesno funkcionisanje i redukuje kvalitet života. U poređenju sa onima koji nemaju problema sa spavanjem, osobe koje pate od nesanice imaju slabiju koncentraciju i pamćenje, sklonije su da dožive nesreće, koriste češće medicinsku pomoć, češće odsustvuju sa posla, i imaju veći rizik da obolele od psihijatrijskog (najčešće depresije) ili telesnog oboljenja (kardiovaskularnih, plućnih i digestivnih). Sa druge strane psihijatrijski poremećaji kao što su depresija i anksioznost mogu biti uzrok nesanice.
Bijes Ljutnja je potpuno normalna i zdrava ljudska emocija. Ali kad izmakne kontroli, ljutnja se pretvara u bijes i postaje destruktivna, te može prouzrokovati brojne probleme – na poslu, u bliskim odnosima i cjelokupnom kvalitetu života. Osoba obuzeta bijesom može imati doživljaj da je u nemilosti nepredvidive i snažne emocije koja upravlja njenim životom. Problem bijesa uspješno se tretira metodom Anger Management koja podrazumijeva upravljanje ljutnjom prije nego što se pretvori u bijes i počne da upravlja životom osobe.
Ljutnja uključuje psihološke i fiziološke promjene: lupanje srca i povišenje krvnog pritiska, adrenalina i noradrenalina. Može biti izazvana spoljašnjim događajima, npr. osoba može osjetiti ljutnju prema određenoj osobi (radni kolega) ili događajima (saobraćajna gužva). "Okidač" takođe mogu biti unutrašnji događaji: psihička i fiziološka napetost (zabrinutost oko ličnih problema) ili sjećanja na traumatske događaje, kao i na nepravedne životne ishode.
Instinktivan način izražavanja ljutnje je agresivno ponašanje. Ljutnja je adaptivan način reagovanja na prijetnju, a pokreće snažna, često agresivna ponašanja koja osobi omogućavaju da se bori sa napadačem. Određen nivo ljutnje je, dakle, neophodan za opstanak.
Međutim, uobičajeni svakodnevni ljudski problemi ne zahtjevaju fizičko obračunavanje sa "napadačem". Nije moguće, niti je korisno napasti svaku osobu ili objekat koji osobu nervira ili frustrira. Socijalne norme, zakoni i zdrav razum ograničavaju ljude u izražavanju ljutnje.
Neki ljudi, ipak, teže kontrolišu svoju ljutnju od drugih. Jedan od razloga može biti sociokulturno učenje: ljutnja se često procjenjuje kao negativna, tako da su ljudi učeni da nije u redu izražavati ljutnju. Kao rezultat, ljudi ne nauče da izraze i konstruktivno kanališu ljutnju. Drugi razlog je genetski ili fiziološki: neka djeca su rođena iritabilnija i osjetljivija, a ovi znaci su prisutni od ranog uzrasta. Istraživanja su, takođe, pokazala da porodica igra važnu ulogu: ljudi koji se lakše naljute uglavnom dolaze iz porodica koje su haotične i nevješte u emocionalnoj komunikaciji.
Ljudi koji nisu naučili da prepoznaju i konstruktivno izraze svoju ljutnju, sami sebe uvode u stanje bijesa koji provocira strah i agresiju kod drugih ljudi, te na taj način konstantno proizvode sukobe onemogućavajući rješavanje svojih problema. S druge strane, ukoliko potiskuju ljutnju, ljudi često omalovažavaju druge, kritikuju sve i svakoga i na sve imaju cinične komentare. U oba slučaja, ne iznenađuje da osobe koje dozvoljavaju da ljutnja upravlja njihovim životima nemaju uspješne odnose sa drugim ljudima.
Nesanica se može javiti kao posledica stresa, izlaganja svetlosti ili neadekvatnim ritmom spavanja. Smenski rad i ostali faktori koji remete cirkardijalni ritam spavanja mogu povecati rizik nastanka poremećaja spavanja.
Nesanica ima hroničan tok i javlja se kod otprilike jedne trećine populacije (30%). Od ovoga broja 10% ima otežano dnevno funkcionisanje. Hronična nesanica ima jednu ili više, od tri karakteristike: 1) teškoće u započinjanju spavanja (usnivanju);2) teškoće u održavanju spavanja; ili 3) prerano buđenje. Četvrta karakterisitika je neokrepljujuće ili spavanje slabog kvaliteta. Značaj ovog poremećaja spavanja je u tome što utiče na dnevno funkcionisanje osobe. Da bi se razlikovala hronična od akutne nesanice, uzima se da ova prva traje 30 dana do 6 meseci. Ona otežava misaono i telesno funkcionisanje i redukuje kvalitet života. U poređenju sa onima koji nemaju problema sa spavanjem, osobe koje pate od nesanice imaju slabiju koncentraciju i pamćenje, sklonije su da dožive nesreće, koriste češće medicinsku pomoć, češće odsustvuju sa posla, i imaju veći rizik da obolele od psihijatrijskog (najčešće depresije) ili telesnog oboljenja (kardiovaskularnih, plućnih i digestivnih). Sa druge strane psihijatrijski poremećaji kao što su depresija i anksioznost mogu biti uzrok nesanice.
Bijes Ljutnja je potpuno normalna i zdrava ljudska emocija. Ali kad izmakne kontroli, ljutnja se pretvara u bijes i postaje destruktivna, te može prouzrokovati brojne probleme – na poslu, u bliskim odnosima i cjelokupnom kvalitetu života. Osoba obuzeta bijesom može imati doživljaj da je u nemilosti nepredvidive i snažne emocije koja upravlja njenim životom. Problem bijesa uspješno se tretira metodom Anger Management koja podrazumijeva upravljanje ljutnjom prije nego što se pretvori u bijes i počne da upravlja životom osobe.
Ljutnja uključuje psihološke i fiziološke promjene: lupanje srca i povišenje krvnog pritiska, adrenalina i noradrenalina. Može biti izazvana spoljašnjim događajima, npr. osoba može osjetiti ljutnju prema određenoj osobi (radni kolega) ili događajima (saobraćajna gužva). "Okidač" takođe mogu biti unutrašnji događaji: psihička i fiziološka napetost (zabrinutost oko ličnih problema) ili sjećanja na traumatske događaje, kao i na nepravedne životne ishode.
Instinktivan način izražavanja ljutnje je agresivno ponašanje. Ljutnja je adaptivan način reagovanja na prijetnju, a pokreće snažna, često agresivna ponašanja koja osobi omogućavaju da se bori sa napadačem. Određen nivo ljutnje je, dakle, neophodan za opstanak.
Međutim, uobičajeni svakodnevni ljudski problemi ne zahtjevaju fizičko obračunavanje sa "napadačem". Nije moguće, niti je korisno napasti svaku osobu ili objekat koji osobu nervira ili frustrira. Socijalne norme, zakoni i zdrav razum ograničavaju ljude u izražavanju ljutnje.
Neki ljudi, ipak, teže kontrolišu svoju ljutnju od drugih. Jedan od razloga može biti sociokulturno učenje: ljutnja se često procjenjuje kao negativna, tako da su ljudi učeni da nije u redu izražavati ljutnju. Kao rezultat, ljudi ne nauče da izraze i konstruktivno kanališu ljutnju. Drugi razlog je genetski ili fiziološki: neka djeca su rođena iritabilnija i osjetljivija, a ovi znaci su prisutni od ranog uzrasta. Istraživanja su, takođe, pokazala da porodica igra važnu ulogu: ljudi koji se lakše naljute uglavnom dolaze iz porodica koje su haotične i nevješte u emocionalnoj komunikaciji.
Ljudi koji nisu naučili da prepoznaju i konstruktivno izraze svoju ljutnju, sami sebe uvode u stanje bijesa koji provocira strah i agresiju kod drugih ljudi, te na taj način konstantno proizvode sukobe onemogućavajući rješavanje svojih problema. S druge strane, ukoliko potiskuju ljutnju, ljudi često omalovažavaju druge, kritikuju sve i svakoga i na sve imaju cinične komentare. U oba slučaja, ne iznenađuje da osobe koje dozvoljavaju da ljutnja upravlja njihovim životima nemaju uspješne odnose sa drugim ljudima.
Ujin čaj
kamilica
Ujin čaj je čaj koji nam nudi tradicionalna bosanska medicina koja nudi terapiju kroz bilje, okus i hranu. Preventivno nam se nudi da ga konzumiramo i kroz razdoblje kad nemamo toliko stresa.
Ujin čaj koji u svom sastavu ima: imele, grahove kore, ljuštene borovnice, listove ginka, koprivu i limunovu koru. Odličan je izbor kroz cijeli dan, bilo da je pripremljen topao ili hladan jer je ugodnog okusa koji će vaš organizam dovesti u sklad i harmoniju.
Ujin čaj sadrži mješavinu ljekovitih biljaka koja je posebno napravljena s ciljem da dade najbolje rezultate koje neće pratiti neugodne nuspojave.
Sadrži:
Kamilica - Djeluje kao blago opuštajuće sredstvo kako za živčani, tako i za probavni sustav, a može Vam pomoći i da lakše zaspite. Već i blagi miris i okus čaja od kamilice umiruje.
Matičnjak - Čaj od matičnjaka ili melise ima umirujuće djelovanje. Djeluje na rad srca, na krvožilni, probavni, živčani i dišni sistem.
Valerijana - Pomaže kod anksioznosti, nesanice, uznemirenosti i stresa. Ova ljekovita biljka dostupna je u obliku tinkture i kapsula.
Hmelj - Ljekovita svojstva hmelja poznata su od davnina. Pivo kojemu se hmelj dodaje zbog arome ima opuštajući učinak i može pomoći kod nesanice. Naravno, kod konzumacije piva zbog sadržaja alkohola valja biti umjeren.
Gospina trava ili kantarion (Hypericum Perforatum). Ovo je višegodišnja cvatuća biljka veoma poznata po svojim antidepresivnim svojstvima. Liječnici u Europi koriste je za liječenje blage do srednje jake depresije. Hypericin i hyperforin su dva elemenata u ovoj biljci koji joj omogućuju da poboljšaju raspoloženje i ublaže ili svladaju osjećanja koja prate depresiju.Gospina trava osim toga sadrži razne flavonide i proanthoclanidin polimere
Majčina dušica– Ova biljka ulazi u sastav mnogih lijekova jer veoma povoljno djeluje na nervni sistem, opušta, relaksira, smanjuje tjeskobu, psihičku napetost i nervozu, te omogućva dobar san. Sadrži tanine, gorke materije, etarsko ulje i fenolna jedinjenja
Lavanda– Pošto imaju izuzetno snažno umirujuće dejstvo, napici od lavande preporučuju se za liječenje bolesti nervnog sistema. Ova biljka ublažava tjeskobu, napetost, lupanje srca, histeriju, stres, depresiju, nesanicu, glavobolju...
Pored ovih biljaka sadrži još dodatnih 23 ekstrakta biljaka i korijena koji povoljno utiču na psiho-nervni sistem.
Pije se dva puta dnevno,svježe pripremljen čaj,a po potrbi može i više puta.Priprema se tako što se jedna supena kašika čaja prelije sa dva dl ključale vode i ostavi poklopljeno 20 min.
Sve iformacije na tel38761953944
Ujin čaj koji u svom sastavu ima: imele, grahove kore, ljuštene borovnice, listove ginka, koprivu i limunovu koru. Odličan je izbor kroz cijeli dan, bilo da je pripremljen topao ili hladan jer je ugodnog okusa koji će vaš organizam dovesti u sklad i harmoniju.
Ujin čaj sadrži mješavinu ljekovitih biljaka koja je posebno napravljena s ciljem da dade najbolje rezultate koje neće pratiti neugodne nuspojave.
Sadrži:
Kamilica - Djeluje kao blago opuštajuće sredstvo kako za živčani, tako i za probavni sustav, a može Vam pomoći i da lakše zaspite. Već i blagi miris i okus čaja od kamilice umiruje.
Matičnjak - Čaj od matičnjaka ili melise ima umirujuće djelovanje. Djeluje na rad srca, na krvožilni, probavni, živčani i dišni sistem.
Valerijana - Pomaže kod anksioznosti, nesanice, uznemirenosti i stresa. Ova ljekovita biljka dostupna je u obliku tinkture i kapsula.
Hmelj - Ljekovita svojstva hmelja poznata su od davnina. Pivo kojemu se hmelj dodaje zbog arome ima opuštajući učinak i može pomoći kod nesanice. Naravno, kod konzumacije piva zbog sadržaja alkohola valja biti umjeren.
Gospina trava ili kantarion (Hypericum Perforatum). Ovo je višegodišnja cvatuća biljka veoma poznata po svojim antidepresivnim svojstvima. Liječnici u Europi koriste je za liječenje blage do srednje jake depresije. Hypericin i hyperforin su dva elemenata u ovoj biljci koji joj omogućuju da poboljšaju raspoloženje i ublaže ili svladaju osjećanja koja prate depresiju.Gospina trava osim toga sadrži razne flavonide i proanthoclanidin polimere
Majčina dušica– Ova biljka ulazi u sastav mnogih lijekova jer veoma povoljno djeluje na nervni sistem, opušta, relaksira, smanjuje tjeskobu, psihičku napetost i nervozu, te omogućva dobar san. Sadrži tanine, gorke materije, etarsko ulje i fenolna jedinjenja
Lavanda– Pošto imaju izuzetno snažno umirujuće dejstvo, napici od lavande preporučuju se za liječenje bolesti nervnog sistema. Ova biljka ublažava tjeskobu, napetost, lupanje srca, histeriju, stres, depresiju, nesanicu, glavobolju...
Pored ovih biljaka sadrži još dodatnih 23 ekstrakta biljaka i korijena koji povoljno utiču na psiho-nervni sistem.
Pije se dva puta dnevno,svježe pripremljen čaj,a po potrbi može i više puta.Priprema se tako što se jedna supena kašika čaja prelije sa dva dl ključale vode i ostavi poklopljeno 20 min.
Sve iformacije na tel38761953944