- Porodična tradicija
- Zdravlje iz Bosne
- Drevni napitak br.7
- Bolesti bubrega
- Prirodno liječenje jetre Hepoxal 6
- Holestrin
- Cardio Mehlem
- Kožne bolesti
- Zdravlje žene
- Probavni sistem
- Artritis
- Stres-bolest današnjice
- Respiratorni sistem
- Neurološka oboljenja
- Anemije
- Imunal plus
- Autoimuna oboljenja-liječenje
- Dijabetes
- Sistemski eritemski lupus
- Poremećaji funkcije štitne žlijezde i njihovo liječenje
- Porodična tradicija
- Drevni napitak br.2
- Bolesti prostate
- HALADIN 9x
- Maligna oboljenja i njihovo liječenje
- halil
- New Page
- New Page
Autoimune bolesti su brojni poremećaji koji nastaju kao posljedica gubitka imunološke tolerancije organizma na vlastite antigene, ili najkraće rečeno radi se o bolestima kod kojih sam organizam napada vlastite ćelije. Ove bolesti se najčešće javljaju kod pacijenata sa genetskom predispozicijom, izazvanom brojnim egzogenim i endogenim faktorima.
Autoimune bolesti su one gdje sopstveni imunitet napada tijelo. Radi se o pogrešnoj reakciji gdje zaštitni mehanizmi ne razlikuju između prijatelja i neprijatelja organizma, znači između sopstvenih i stranih molekula bjelančevina. Ovaj mehanizam inače funkcioniše dobro, znači imuni sistem ne šteti sopstvenom organizmu. Ali kada dođe do greške u mehanizmu, T-limfociti prepoznaju neprijatelja u strukturama organizma i ne mogu više da naprave razliku između svojih i stranih ćelija i tkiva, te dolazi do hronične upale. Tijelo se bori protiv sebe samog.
Reakcije tijela kod autoimunih bolesti se mogu porediti sa alergijom, gdje imuni sistem reaguje također pogrešno, samo što su kod autoimunih bolesti reakcije protiv sopstvenih ćelija, a ne stranih (na primjer polena, namirnica, prašine itd.).
Do sada je poznato oko 65 autoimunih bolesti. Najčešće su: dijabetes tip 1, reumatoidni artritis, multipla skleroza, Hašimoto bolest (upala štitnjače), Lupus erythematodes (bolest kože) i Morbus Chron (hronična upala crijeva).
Postoji razlika između autoimunih bolesti koje napadaju samo jedan organ i onih koje napadaju više organa.
Na primjer, kod dijabetesa tip 1 je “napadnuta” gušterača, a imuni sistem uništava ćelije koje produciraju inzulin.
Kod sistemskih autoimunih reakcija je pogođeno više organa, kao na primjer kod reume, gdje je obično bolešću pogođeno više zglobova u tijelu.
Reakcije tijela kod autoimunih bolesti se mogu porediti sa alergijom, gdje imuni sistem reaguje također pogrešno, samo što su kod autoimunih bolesti reakcije protiv sopstvenih ćelija, a ne stranih (na primjer polena, namirnica, prašine itd.).
Do sada je poznato oko 65 autoimunih bolesti. Najčešće su: dijabetes tip 1, reumatoidni artritis, multipla skleroza, Hašimoto bolest (upala štitnjače), Lupus erythematodes (bolest kože) i Morbus Chron (hronična upala crijeva).
Postoji razlika između autoimunih bolesti koje napadaju samo jedan organ i onih koje napadaju više organa.
Na primjer, kod dijabetesa tip 1 je “napadnuta” gušterača, a imuni sistem uništava ćelije koje produciraju inzulin.
Kod sistemskih autoimunih reakcija je pogođeno više organa, kao na primjer kod reume, gdje je obično bolešću pogođeno više zglobova u tijelu.
Zašto neko oboli od autoimune bolesti još nije jasno. Često je u igri više faktora, ali kod većine ovih bolesti geni igraju veoma važnu ulogu. Ukoliko postoji genetska predispozicija, znatno se povećava rizik oboljevanja od autoimune bolesti.
Ali ne zavisi sve samo od gena, postoje i drugi faktori koji utiču na nastanak bolesti. Tako na primjer, već ekstreman stres, infekcija određenim virusom ili čak i trudnoća mogu dovesti do pretjerane reakcije imuniteta.
Pušenje je značajan faktor rizika, a pretpostavlja se i da su promjene u načinu održavanja higijene, kao i nastanak novih vrsta bakterija uticale na povećan broj autoimunih bolesti. U dvadesetim godinama prošlog vijeka je Morbus Chron bila jako rijetka bolest, dok je danas broj oboljelih iz mjeseca u mjesec sve veći.
Nepovoljna činjenica kod autoimunih bolesti je da je njihova dijagnoza jako teška, jer su simptomi u velikom broju bolesti različiti, opšti i nespecifični. To znači da pacijenti često moraju obići više specijalista prije nego što dobiju pravu dijagnozu. Kada ljekar na kraju pretpostavi da se radi o autoimunoj bolesti, dijagnoza obično dolazi relativno brzo, jer pregledi krvi gdje se traže određena anti- tijela ne traju dugo.
Za liječenje svih navedenih autoimunih oboljenja posjedujemo preparate, koji su se kroz naš dugogodišnji rad pokazali jako uspješnima. Na potpuno prirodan način regulišu rad imunog sistema, bez ikakvih nuspojava.SVE IFORMACIJE 397 61953944
Ali ne zavisi sve samo od gena, postoje i drugi faktori koji utiču na nastanak bolesti. Tako na primjer, već ekstreman stres, infekcija određenim virusom ili čak i trudnoća mogu dovesti do pretjerane reakcije imuniteta.
Pušenje je značajan faktor rizika, a pretpostavlja se i da su promjene u načinu održavanja higijene, kao i nastanak novih vrsta bakterija uticale na povećan broj autoimunih bolesti. U dvadesetim godinama prošlog vijeka je Morbus Chron bila jako rijetka bolest, dok je danas broj oboljelih iz mjeseca u mjesec sve veći.
Nepovoljna činjenica kod autoimunih bolesti je da je njihova dijagnoza jako teška, jer su simptomi u velikom broju bolesti različiti, opšti i nespecifični. To znači da pacijenti često moraju obići više specijalista prije nego što dobiju pravu dijagnozu. Kada ljekar na kraju pretpostavi da se radi o autoimunoj bolesti, dijagnoza obično dolazi relativno brzo, jer pregledi krvi gdje se traže određena anti- tijela ne traju dugo.
Za liječenje svih navedenih autoimunih oboljenja posjedujemo preparate, koji su se kroz naš dugogodišnji rad pokazali jako uspješnima. Na potpuno prirodan način regulišu rad imunog sistema, bez ikakvih nuspojava.SVE IFORMACIJE 397 61953944