- Porodična tradicija
- Zdravlje iz Bosne
- Drevni napitak br.7
- Bolesti bubrega
- Prirodno liječenje jetre Hepoxal 6
- Holestrin
- Cardio Mehlem
- Kožne bolesti
- Zdravlje žene
- Probavni sistem
- Artritis
- Stres-bolest današnjice
- Respiratorni sistem
- Neurološka oboljenja
- Anemije
- Imunal plus
- Autoimuna oboljenja-liječenje
- Dijabetes
- Sistemski eritemski lupus
- Poremećaji funkcije štitne žlijezde i njihovo liječenje
- Porodična tradicija
- Drevni napitak br.2
- Bolesti prostate
- HALADIN 9x
- Maligna oboljenja i njihovo liječenje
- halil
- New Page
- New Page
Epileptin 5
Epilepsija je jedna od najučestalijih bolesti ili poremećaja u neurologiji. Uzrok nastanka bolesti i simptomi su izrazito raznoliki. Epilepsija predstavlja kronični poremećaj stanica moždane kore, koje iz različitih razloga postaju "prepodražljive" i reagiraju sinhronim izbijanjima električkih impulsa, što se manifestira epileptičkim napadajima
Često se pojavljuje u djetinjstvu, te ponekad ostaje kroz cijeli život. Manifestira se periodičnim, prolaznim napadima koji naglo nastaju kratko traju i naglo prestaju.
Epilepsija može da pogodi bilo koga i ne postoje polne, rasne, profesionalne, geografske razlike. Procjenjuje se da 4 do 8 na 1000 osoba ima aktivnu epilepsiju. Pet procenata opšte populacije će imati bar jedan epileptični napad u toku svog života. 60-80% svih osoba sa epilepsijom uz odgovarajuće liječenje, neće imati napade. Ostali će imati takozvanu rezistentnu epilepsiju, i kod njih liječenje može samo da smanji učestalost napada. 75% napada počinje kod osoba mlađih od 20 godina. Epilepsija se može povući, i tada, pod kontrolom, lijekovi mogu uspješno da se ukinu. Epilepsija je najčešći neurološki poremećaj koji pogađa ljude svih uzrasta. Prevalencija je 0,5% (1 na 200). Danas u svijetu od epilepsije boluje oko 50 milijuna ljudi.
Često se pojavljuje u djetinjstvu, te ponekad ostaje kroz cijeli život. Manifestira se periodičnim, prolaznim napadima koji naglo nastaju kratko traju i naglo prestaju.
Epilepsija može da pogodi bilo koga i ne postoje polne, rasne, profesionalne, geografske razlike. Procjenjuje se da 4 do 8 na 1000 osoba ima aktivnu epilepsiju. Pet procenata opšte populacije će imati bar jedan epileptični napad u toku svog života. 60-80% svih osoba sa epilepsijom uz odgovarajuće liječenje, neće imati napade. Ostali će imati takozvanu rezistentnu epilepsiju, i kod njih liječenje može samo da smanji učestalost napada. 75% napada počinje kod osoba mlađih od 20 godina. Epilepsija se može povući, i tada, pod kontrolom, lijekovi mogu uspješno da se ukinu. Epilepsija je najčešći neurološki poremećaj koji pogađa ljude svih uzrasta. Prevalencija je 0,5% (1 na 200). Danas u svijetu od epilepsije boluje oko 50 milijuna ljudi.
Epileptički napadi
Epileptički napadaj je vidljivi simptom opisanih poremećaja, a ovisi o tome na kojem se mjestu u mozgu poremećaj javlja. Tijekom napadaja mogu se javiti grčevi mišića, smetnje osjeta, smetnje njuha, vida ili sluha, kao i određeni stupanj poremećaja svijesti. Dvije su osnovne skupine napadaja: generalizirani (s potpunim poremećajem svijesti) i parcijalni (bez ili s djelomičnim poremećajem svijesti).
Generalizirani napadaji
Karakterizirani su izbijanjem u širem području mozga,bez lokaliziranog početka,s poremečajem svijesti. Generalizirani napadaji mogu biti:
a)toničko-klinički ili grand mal-karakteriziran je padom bolesnika na pod i tipičnim grčenjem mišića.Bolesnik grčevito diše,ugrize se za jezik,mokri bez kontrole i izgubi svijest.Ovo je najdramatičniji oblik epileptičkih napadaja. Nekoliko sati prije napada pacijent navodi simptome, kao što su glavobolja i smetnje senzibiliteta. Neposredno pred napad javljaju se aure i osjećaj daška vjetra duž tijela. Pacijent škripi zubima, navodi osjećaj mravinjanja, zujanje u ušima, glasove, dolazi do jakih kontrakcija mišića, nekontroliranih pokreta kapcima, žali se na vizije svjetlećih točaka i vidne halucinacije, postaje anksiozan i razdražljiv. Nakon faze aura, slijedi epileptički napad. Pacijent pada na tlo gubeći svjest, udovi su ukočeni, vilice stisnute, javljaju se simptomi gušenja, pacijent postaje cijanotičan. To je faza koja traje tridesetak sekundi (faza konvulzije), a potom slijedi klonička faza. Nagle tijela, jezik se naglo izbacuje iz usta i zatim se opet vraća, dok ga čeljusti izlažu povredama. Lučenje pljuvačke je intenzivno, te iz usta izlazi obilna pjena, a često dolazi i do oslobađanja urina i stolice. Napad traje nekoliko minuta ili malo duže. Duboki uzdah i naglo opuštanje označavaju kraj napada. Tijekom narednih par sati pacijent leži bez svijesti i bez senzibiliteta. Oporavak je spor i težak. Pacijent se osjeća jako iscrpljeno i ne sjeća se ničega vezanog za napad. Najčešće se napadi javljaju noću ili ujutro, a često ih uzrukoju jake emocije ili konzumiranje alkohola.
Generalizirani napadaji
Karakterizirani su izbijanjem u širem području mozga,bez lokaliziranog početka,s poremečajem svijesti. Generalizirani napadaji mogu biti:
a)toničko-klinički ili grand mal-karakteriziran je padom bolesnika na pod i tipičnim grčenjem mišića.Bolesnik grčevito diše,ugrize se za jezik,mokri bez kontrole i izgubi svijest.Ovo je najdramatičniji oblik epileptičkih napadaja. Nekoliko sati prije napada pacijent navodi simptome, kao što su glavobolja i smetnje senzibiliteta. Neposredno pred napad javljaju se aure i osjećaj daška vjetra duž tijela. Pacijent škripi zubima, navodi osjećaj mravinjanja, zujanje u ušima, glasove, dolazi do jakih kontrakcija mišića, nekontroliranih pokreta kapcima, žali se na vizije svjetlećih točaka i vidne halucinacije, postaje anksiozan i razdražljiv. Nakon faze aura, slijedi epileptički napad. Pacijent pada na tlo gubeći svjest, udovi su ukočeni, vilice stisnute, javljaju se simptomi gušenja, pacijent postaje cijanotičan. To je faza koja traje tridesetak sekundi (faza konvulzije), a potom slijedi klonička faza. Nagle tijela, jezik se naglo izbacuje iz usta i zatim se opet vraća, dok ga čeljusti izlažu povredama. Lučenje pljuvačke je intenzivno, te iz usta izlazi obilna pjena, a često dolazi i do oslobađanja urina i stolice. Napad traje nekoliko minuta ili malo duže. Duboki uzdah i naglo opuštanje označavaju kraj napada. Tijekom narednih par sati pacijent leži bez svijesti i bez senzibiliteta. Oporavak je spor i težak. Pacijent se osjeća jako iscrpljeno i ne sjeća se ničega vezanog za napad. Najčešće se napadi javljaju noću ili ujutro, a često ih uzrukoju jake emocije ili konzumiranje alkohola.
b)apsans ili mali napadaj-najčešće se javlja u dječjoj dobi,a karakteriziraju ga nagli i kratkotrajni poremećaj svijesti bez pada na pod.Bolesnik prekida svoju aktivnost,kratkotrajno je odsutan i zagledan u neki predmet,prestaje disati,govoriti,glava mu klone,predmeti ispadaju iz ruke...Ovakvi se napadaji mogu ponavljati nekoliko puta na dan.Značajno remete koncentraciju. Petit mal - Pacijent gubi svjest iznenada, tjekom nekoliko sekundi, ali zadržava sposobnost automatskih pokreta. Nakon toga, pacijent se ne sjeća što se desilo. Potom slijede mišićne kontrakcije, te popuštanje mišićnog tonusa.
Parcijalni napadaji
Započinju u jednom dijelu mozga, ali se mogu proširiti i na cijeli mozak.Parcijalni napadaji mogu biti:
a)jednostavni parcijalni napadaji-tijekom ovog napada osoba ostaje pri svijesti,glava i oči mogu se okrenuti na jednu stranu,a šaka,ruka i jedna strana lica mogu se trzati ili osoba može u nekim od tih dijelova osjetiti trnce.Privremena klonulost ili paraliza jedne strane tijela mogu uslijediti nakon napadaja.Osoba može osjetiti neobične mirise,zvukove i okuse.
b)složeni ili kompleksni parcijalni napadaji-najčešći su kod odraslih i najteže se kontroliraju terapijom.Često započinje karakterističnim predosječajem tzv.aurom,nakon čega slijedi poremečaj svijesti.Ovakvi napadaji traju oko 3 min.Bolesnici mogu izgledati kao da su budni,ali gube kontakt s okolinom,česti su automatizmi poput različitih grimasa,žvakanja,mljackanja,ponavljanja riječi...Bolesnici nisu svjesni svog ponašanja,nakon napada često su pospani,zbunjeni i žale se na glavobolju.
Specijalni epileptički sindromi
1. Lennox-Gastaut sindrom-najteži oblik epilepsije,javlja se u ranom djetinjstvu uz mentalnu retardaciju.Napadaji su mješanog tipa,javljaju se i preko dana i preko noći.Odgovor na terapiju antiepileptičkim lijekovima nije zadovoljavajući.
2. juvenilna mioklona epilepsija-često je neprepoznata,obično se javlja u pubertetu i predstavlja nasljedni poremećaj u inače neurološki zdravog djeteta.Karakterizirana je kombinacijom toničkih i kloničkih napadaja koji se javljaju nekoliko sati nakon buđenja i zahvaćaju obično samo gornje,a rijetko donje ekstremitete.Ovaj oblik epilepsije ne narušava inteligenciju i mišljenje,obično traje cijeli život i dobro reagira na terapiju.
3. infantilni spazmi-iznenadni kratki napadaji koje karakterizira tipični spazam struka,ekstremiteta i vrata.Obično se opisuje kao dio West sindroma.
4. atonički napadaji-karakterizirani su naglim gubitkom mišićnog tonusa što rezultira trenutnim padom i ozljedama lica i drugih dijelova tijela.
Napadaji koji nisu epilepsija
1. febrilne konvulzije-javljaju se kod male djece,u dobi od 3 mjeseca do 5.godine,a posljedica su povišene tjelesne temperature.
2. upale mozga(meningitis,encefalitis)-mogu izazvati poneki epileptički napadaj tijekom trajanja bolesti zbog upalnog i kemijskog podražaja moždane kore.
3. kontuzije mozga(nagnječenja)
4. moždani udar
5. metabolički poremećaji
Epilepsije prema uzrocima mogu biti;
1. idiopatske(primarne,genuine,funkcionalne,nasljedne)-nemoguće je utvrditi jasan primaran uzrok nastanka epilepsije,osim nasljedne predispozicije
2. simptomatske(sekundarne,organske,lezijske,stečene)-uzrok ove vrste je neko kronično organsko oštečenje ili bolest mozga
3. kriptogene-epilepsije za koje se vjeruje da su simptomatske i da imaju organski supstrat u podlozi,ali ga je nemoguće dokazati
Parcijalni napadaji
Započinju u jednom dijelu mozga, ali se mogu proširiti i na cijeli mozak.Parcijalni napadaji mogu biti:
a)jednostavni parcijalni napadaji-tijekom ovog napada osoba ostaje pri svijesti,glava i oči mogu se okrenuti na jednu stranu,a šaka,ruka i jedna strana lica mogu se trzati ili osoba može u nekim od tih dijelova osjetiti trnce.Privremena klonulost ili paraliza jedne strane tijela mogu uslijediti nakon napadaja.Osoba može osjetiti neobične mirise,zvukove i okuse.
b)složeni ili kompleksni parcijalni napadaji-najčešći su kod odraslih i najteže se kontroliraju terapijom.Često započinje karakterističnim predosječajem tzv.aurom,nakon čega slijedi poremečaj svijesti.Ovakvi napadaji traju oko 3 min.Bolesnici mogu izgledati kao da su budni,ali gube kontakt s okolinom,česti su automatizmi poput različitih grimasa,žvakanja,mljackanja,ponavljanja riječi...Bolesnici nisu svjesni svog ponašanja,nakon napada često su pospani,zbunjeni i žale se na glavobolju.
Specijalni epileptički sindromi
1. Lennox-Gastaut sindrom-najteži oblik epilepsije,javlja se u ranom djetinjstvu uz mentalnu retardaciju.Napadaji su mješanog tipa,javljaju se i preko dana i preko noći.Odgovor na terapiju antiepileptičkim lijekovima nije zadovoljavajući.
2. juvenilna mioklona epilepsija-često je neprepoznata,obično se javlja u pubertetu i predstavlja nasljedni poremećaj u inače neurološki zdravog djeteta.Karakterizirana je kombinacijom toničkih i kloničkih napadaja koji se javljaju nekoliko sati nakon buđenja i zahvaćaju obično samo gornje,a rijetko donje ekstremitete.Ovaj oblik epilepsije ne narušava inteligenciju i mišljenje,obično traje cijeli život i dobro reagira na terapiju.
3. infantilni spazmi-iznenadni kratki napadaji koje karakterizira tipični spazam struka,ekstremiteta i vrata.Obično se opisuje kao dio West sindroma.
4. atonički napadaji-karakterizirani su naglim gubitkom mišićnog tonusa što rezultira trenutnim padom i ozljedama lica i drugih dijelova tijela.
Napadaji koji nisu epilepsija
1. febrilne konvulzije-javljaju se kod male djece,u dobi od 3 mjeseca do 5.godine,a posljedica su povišene tjelesne temperature.
2. upale mozga(meningitis,encefalitis)-mogu izazvati poneki epileptički napadaj tijekom trajanja bolesti zbog upalnog i kemijskog podražaja moždane kore.
3. kontuzije mozga(nagnječenja)
4. moždani udar
5. metabolički poremećaji
Epilepsije prema uzrocima mogu biti;
1. idiopatske(primarne,genuine,funkcionalne,nasljedne)-nemoguće je utvrditi jasan primaran uzrok nastanka epilepsije,osim nasljedne predispozicije
2. simptomatske(sekundarne,organske,lezijske,stečene)-uzrok ove vrste je neko kronično organsko oštečenje ili bolest mozga
3. kriptogene-epilepsije za koje se vjeruje da su simptomatske i da imaju organski supstrat u podlozi,ali ga je nemoguće dokazati
Uzroci epilepsije
Uzroci epilepsije mogu biti brojni poremećaji središnjeg živčanog sustava (prirođeni poremećaji razvoja, infekcije, tumori, bolesti krvnih žila, degenerativne bolesti - prirođene bolesti propadanja mozga, metabolički poremećaji - poremećaji izmjene tvari, ili traume). U dječjoj dobi, prema učestalosti, najčešći uzrok je porođajna odnosno neonatalna trauma, potom poremećaji razvoja krvnih žila, prirođena oštećenja, ozljede glave, infekcije, novotvorevine ili tumori. U odrasloj dobi najčešći su uzrok moždani udari, ozljede glave, intoksikacije odnosno prekomjerno konzumiranje alkohola i/ili droga, tumori i infekcije. Međutim, značajan broj epilepsija su tzv. idiopatske (s nasljednom osnovom) i kriptogene (skrivenog, nevidljivog oštećenja).
Nasljeđivanje ima značajnu ulogu kao uzročni čimbenik. Međutim, nasljeđivanje je vrlo složeno i raznoliko te se mali broj epilepsija nasljeđuje direktno s roditelja na dijete
Uzroci pojave epileptičkih napadaja, osim nabrojenih bolesti, mogu biti i dugotrajnije sprečavanje spavanja, hipoglikemija (niska koncentracija šećera u krvi), duži i intenzivniji tjelesni napor, (nedovoljna opskrba mozga kisikom), a u rjeđim slučajevima i emocionalni stres. Treba naglasiti da jedan napadaj ne čini bolest, te da je potreban detaljniji neurološki pregled i obrada kako bi se postavila konačna dijagnoza epilepsije.
Za većinu osoba epileptički napadaj se može naslutiti prema nekim specifičnim vlastitim osjećajima i situacijama. Npr, netko ima napadaj uvijek u snu, netko nedugo nakon buđenja ili samo u popodnevnim satima, netko krajem tjedna i sl.
Takva saznanja mogu uvelike pomoći u određivanju načina i stila života i rada.
Naprimjer, u osoba koje imaju noćne napadaje vrlo je bitno imati dovoljno sna i odmora.
Izbjegavanje stresa, mogućnost pronalaženja vlastitog mira i opuštajućih hobija (glazba, šetnja, vježbe disanja) vrlo je važan faktor u izbjegavanju i kontroliranju napadaja.
Djeci tijekom školskih praznika ili onima kojima je slobodno vrijeme neispunjeno, savjetujemo da se uključe u grupni rad u svojoj sredini koji ih neće opterećivati, a ispunit će njihovo slobodno vrijeme.
Nasljeđivanje ima značajnu ulogu kao uzročni čimbenik. Međutim, nasljeđivanje je vrlo složeno i raznoliko te se mali broj epilepsija nasljeđuje direktno s roditelja na dijete
Uzroci pojave epileptičkih napadaja, osim nabrojenih bolesti, mogu biti i dugotrajnije sprečavanje spavanja, hipoglikemija (niska koncentracija šećera u krvi), duži i intenzivniji tjelesni napor, (nedovoljna opskrba mozga kisikom), a u rjeđim slučajevima i emocionalni stres. Treba naglasiti da jedan napadaj ne čini bolest, te da je potreban detaljniji neurološki pregled i obrada kako bi se postavila konačna dijagnoza epilepsije.
Za većinu osoba epileptički napadaj se može naslutiti prema nekim specifičnim vlastitim osjećajima i situacijama. Npr, netko ima napadaj uvijek u snu, netko nedugo nakon buđenja ili samo u popodnevnim satima, netko krajem tjedna i sl.
Takva saznanja mogu uvelike pomoći u određivanju načina i stila života i rada.
Naprimjer, u osoba koje imaju noćne napadaje vrlo je bitno imati dovoljno sna i odmora.
Izbjegavanje stresa, mogućnost pronalaženja vlastitog mira i opuštajućih hobija (glazba, šetnja, vježbe disanja) vrlo je važan faktor u izbjegavanju i kontroliranju napadaja.
Djeci tijekom školskih praznika ili onima kojima je slobodno vrijeme neispunjeno, savjetujemo da se uključe u grupni rad u svojoj sredini koji ih neće opterećivati, a ispunit će njihovo slobodno vrijeme.