- Porodična tradicija
- Zdravlje iz Bosne
- Drevni napitak br.7
- Bolesti bubrega
- Prirodno liječenje jetre Hepoxal 6
- Holestrin
- Cardio Mehlem
- Kožne bolesti
- Zdravlje žene
- Probavni sistem
- Artritis
- Stres-bolest današnjice
- Respiratorni sistem
- Neurološka oboljenja
- Anemije
- Imunal plus
- Autoimuna oboljenja-liječenje
- Dijabetes
- Sistemski eritemski lupus
- Poremećaji funkcije štitne žlijezde i njihovo liječenje
- Porodična tradicija
- Drevni napitak br.2
- Bolesti prostate
- HALADIN 9x
- Maligna oboljenja i njihovo liječenje
- halil
- New Page
- New Page
Artro-stop mast healer dr.Halil beg Alić
bolna mjesta kod artritisa
Artritis znači doslovno upala zglobova, no zapravo je simptom koji ima mnogo uzroka. Najčešća vrsta artritisa je osteoartritis, kojeg uzrokuju promjene pojedinih zglobova, a nakon njega reumatoidni artritis, koji je sistemska bolest vezivnog tkiva.
Osteoartritis nastaje zbog propadanja hrskavice zgloba pa krajevi kostiju ostaju nezaštićeni i međusobno se dodiruju. Prilikom pokreta zgloba dolazi do trenja nezaštićenih krajeva kostiju što može dovesti do njihovog zadebljanja i nastanka koštanih izbočina. Trenje nezaštićenih zadebljanih krajeva kostiju uzrokuje bol.
Artritis pogađa ljude svih dobnih skupina, no najčešće su pogođene osobe srednje i starije životne dobi. Žene su pogođene češće nego muškarci.
Propadanje hrskavice može biti uzrokovano povredom, bolesti ili nasljeđem. Netočno je vjerovanje da je artritis bolest starenja. On pogađa sve dobne skupine!!!
Križobolja bol u donjem dijelu leđa, drugi je po redu (nakon prehlade) uzrok izostajanja s posla. 80% pučanstva pati od križobolje u određenom životnom razdoblju.
Križobolja se javlja kod osoba koje imaju prekomjernu tjelesnu težinu, lošu fizičku kondiciju, loše držanje ili zbog prirode posla moraju stajati ili sjediti duže vrijeme. Naprezanje mišića, zbog podizanja preteških predmeta ili zbog pogrešnog načina podizanja tereta, također uzrokuje križobolju. Velik broj trudnica također ima problema s bolovima u donjem dijelu leđa zbog dodatne težine koju nose.
Uzroci križobolje mogu biti i osteoartritis kralješka, prijelom kralješka, protruzija ili hernija intervertebralnog diska.
Simptomi artritisa
Početno razaranje hrskavice neki ljudi uopće ne osjećaju, dok drugi pate od intenzivnih muklih bolova i ukočenosti zglobova, osobito za vrijeme pokreta.
Najčešći simptomi artritisa su:
· nemogućnost normalnog pokretanja zgloba (smanjen opseg pokreta u zglobu),
· ponavljajuća bol i osjetljivost zgloba, osobito za vrijeme ili poslije kretanja,
· oteklina jednog ili više zglobova,
· crvenilo i toplina u zglobu.
Najčešće su zahvaćeni koljena, prsti na rukama, kralješnica i kukovi su zglobovi koji se najviše koriste i najviše troše te su zbog toga najčešće pogođeni artritisom.
Promjene na zglobovima kod artritisa su trajne, što znači da se on ne može izliječiti, ali se bol i drugi simptomi mogu umanjiti pravilnom prehranom, malim promjenama životnih navika, vježbanjem te uzimanjem lijekova koji se mogu dobiti bez liječničkog recepta. Cilj liječenja je uklanjanje boli, poboljšanje pokretljivosti zgloba i pojačanje snage u zglobu. Pravilna prehrana i smanjenje prekomjerne tjelesne težine umanjit će nepotrebno opterećenje Vaših zglobova, a pridonijet će i Vašem općem zdravlju i dobrom osjećanju.
Vježbanjem ćete ojačati mišiće koji okružuju zahvaćeni zglob i na taj način poduprijeti i stabilizirati zahvaćeno područje. Vježbanje će također potaknuti pokretljivost i spriječiti pojavu ukočenosti.
Osteoartritis nastaje zbog propadanja hrskavice zgloba pa krajevi kostiju ostaju nezaštićeni i međusobno se dodiruju. Prilikom pokreta zgloba dolazi do trenja nezaštićenih krajeva kostiju što može dovesti do njihovog zadebljanja i nastanka koštanih izbočina. Trenje nezaštićenih zadebljanih krajeva kostiju uzrokuje bol.
Artritis pogađa ljude svih dobnih skupina, no najčešće su pogođene osobe srednje i starije životne dobi. Žene su pogođene češće nego muškarci.
Propadanje hrskavice može biti uzrokovano povredom, bolesti ili nasljeđem. Netočno je vjerovanje da je artritis bolest starenja. On pogađa sve dobne skupine!!!
Križobolja bol u donjem dijelu leđa, drugi je po redu (nakon prehlade) uzrok izostajanja s posla. 80% pučanstva pati od križobolje u određenom životnom razdoblju.
Križobolja se javlja kod osoba koje imaju prekomjernu tjelesnu težinu, lošu fizičku kondiciju, loše držanje ili zbog prirode posla moraju stajati ili sjediti duže vrijeme. Naprezanje mišića, zbog podizanja preteških predmeta ili zbog pogrešnog načina podizanja tereta, također uzrokuje križobolju. Velik broj trudnica također ima problema s bolovima u donjem dijelu leđa zbog dodatne težine koju nose.
Uzroci križobolje mogu biti i osteoartritis kralješka, prijelom kralješka, protruzija ili hernija intervertebralnog diska.
Simptomi artritisa
Početno razaranje hrskavice neki ljudi uopće ne osjećaju, dok drugi pate od intenzivnih muklih bolova i ukočenosti zglobova, osobito za vrijeme pokreta.
Najčešći simptomi artritisa su:
· nemogućnost normalnog pokretanja zgloba (smanjen opseg pokreta u zglobu),
· ponavljajuća bol i osjetljivost zgloba, osobito za vrijeme ili poslije kretanja,
· oteklina jednog ili više zglobova,
· crvenilo i toplina u zglobu.
Najčešće su zahvaćeni koljena, prsti na rukama, kralješnica i kukovi su zglobovi koji se najviše koriste i najviše troše te su zbog toga najčešće pogođeni artritisom.
Promjene na zglobovima kod artritisa su trajne, što znači da se on ne može izliječiti, ali se bol i drugi simptomi mogu umanjiti pravilnom prehranom, malim promjenama životnih navika, vježbanjem te uzimanjem lijekova koji se mogu dobiti bez liječničkog recepta. Cilj liječenja je uklanjanje boli, poboljšanje pokretljivosti zgloba i pojačanje snage u zglobu. Pravilna prehrana i smanjenje prekomjerne tjelesne težine umanjit će nepotrebno opterećenje Vaših zglobova, a pridonijet će i Vašem općem zdravlju i dobrom osjećanju.
Vježbanjem ćete ojačati mišiće koji okružuju zahvaćeni zglob i na taj način poduprijeti i stabilizirati zahvaćeno područje. Vježbanje će također potaknuti pokretljivost i spriječiti pojavu ukočenosti.
Reumatoidni artritis
Reumatoidni artritis (RA) je teška, kronična, upalna bolest vezivnog tkiva koje se najviše očituje na zglobovima. U ovom poremećaju imunološki sustav napada hrskavično tkivo, kosti i, ponekad, unutarnje organe. Od zglobova su najčešće zahvaćeni mali zglobovi šake, zglavci, ramena, koljena i gležnjevi. Oboljenje uzrokuje invalidnost koja značajno skraćuje životni vijek. Međutim, uz odgovarajuće zdravstvene mjere i izmjene životnog stila, oboljeli mogu imati dug i kvalitetan život.
To je zapravo autoimuno oboljenje u kojemu obrambeni imunološki sustav pojedinca vlastite membrane u zglobovima ne prepoznaje kao svoje, nego kao da su to strana tijela. Pojavljuje se upala i hrskavica i tkiva u i okolo zglobova koji se oštećuju i propadaju. Često postoje oštećenja i same površine kosti. Tijelo nadomješta ovo normalno tkivo sa tkivom ožiljka, što uzrokuje da je normalni prostor unutar zglobova tijesan i ograničen i da se kosti međusobno suviše približuju.
Reumatoidni artritis uzrokuje ukočenost, otekline, umor, groznicu,gubitak tjelesne težine i anemiju, a uvijek je prisutna snažna bol.
To je zapravo autoimuno oboljenje u kojemu obrambeni imunološki sustav pojedinca vlastite membrane u zglobovima ne prepoznaje kao svoje, nego kao da su to strana tijela. Pojavljuje se upala i hrskavica i tkiva u i okolo zglobova koji se oštećuju i propadaju. Često postoje oštećenja i same površine kosti. Tijelo nadomješta ovo normalno tkivo sa tkivom ožiljka, što uzrokuje da je normalni prostor unutar zglobova tijesan i ograničen i da se kosti međusobno suviše približuju.
Reumatoidni artritis uzrokuje ukočenost, otekline, umor, groznicu,gubitak tjelesne težine i anemiju, a uvijek je prisutna snažna bol.
Bolest se može iskazivati blagom kliničkom slikom u kojoj su zahvaćeni tek pojedini zglobovi ili kao teži oblik bolesti s jakim deformitetima. Najčešća je varijanta bolesti umjerene jakosti.
Za sada se još sa sigurnošću ne zna što bi moglo biti neposredni uzrok bolesti. Postoji nekoliko pretpostavki. Jedna od njih govori da se radi o odgovoru na neki infektivni agens u organizmu, što posljedično dovodi do oštećenja organizma. Druge teorije navode autoimuni mehanizam. Bilo kako bilo, pravi uzrok bolesti još nije otkriven.
Klinička slika
Bolest se u najvećem broju slučajeva razvija sporo, ali progresivno. Može početi bez povoda, ili je može provocirati neki stres, kao npr. porođaj,pobačaj, bilo kakva ozbiljnija bolest. Tek iznimno bolest započinje akutnim, naglim napadima, što se prezentira teškom upalom jednog ili više zglobova.
Bolesnik se u počeku loše osjeća, malaksao je, kao da mu nedostaje životne energije. Može se javiti pojačano znojenje, slabiji apetit i poremećaj ritma spavanja. Ovi opći simptomi mogu uputiti liječnika da se radi o reumatoidnom artritisu, ali i ne moraju jer mnoge bolesti imaju sličnu kliničku sliku, npr.bolest kroničnog umora.
Nakon početne nespecifične faze javljaju se prvi karakteristični, prepoznatljivi znakovi bolesti. Jedan od takvih znakova je jutarnja zakočenost u zglobovima, što bolesnik najizravnije doživljava na zglobovima prstiju šake. Kada se zglobovi uspiju razgibati bolesnik ne osjeća veće probleme sve do slijedećeg jutra kada će se opet ponoviti ukočenost u zglobovima. Kako odmiče vrijeme tako su jutarnje zakočenosti sve teže i dugotrajnije.
Ubrzo nakon jutarnjih zakočenosti javlja se i bol koja je u početku prisutna samo periodički, ili kod nekih kretnji u zglobu, dok kasnije postaje trajno prisutna.
U početnoj definiciji napomenuli smo da bolest najjače napada lokomotorni sustav, a to se prvenstveno odnosi na zglobove. Zglobovi vremenom postaju otečeni. U početku otok nije tvrd i može se utisnuti, jer se radi smo o upalnom izljevu u zglobnu vreću.Karakteristika reumatoidnog artritisa prema nekim drugim sličnim oboljenjima u smislu zahvaćanja zglobova, jesu otekline zglobova koje su simetrične i obično prvo oteknu zglobovi prstiju na rukama i nogama. Zahvaćeni su zglobovi dlana (metakarpofalangealni) i prstiju (proksimalni interfalangealni zglobovi)
Nakon malih zglobova bolest se može širiti i na veće zglobove; na koljeno, laktove i ramena.
Kronične upale malih zglobova na šaci imaju za posljedicu deformaciju šake u smislu skretanja prstiju u ulnarnu stranu, dok čitava šaka može zbog degeneracije u ručnom zglobu biti skrenuta radijalno.
Osim na zglobovima, promjene se mogu javiti i na drugim organima i organskim sustavima.
Na koži se javljaju potkožni čvorići, posebno kod osoba koje pokazuju težu kliničku sliku. Koža može pokazivati i znakove vaskulitisa, ali i ishemijske nekroze, pa se mogu javiti ulceracije i atrofija kože.
Od unutarnjih organa zapažene su promjene na srcu i plućima. Srce može pokazivati poremećaj u smislu perikarditisa, dok se na plućima javlja pleuritis, ali i difuzna intersticijska fibroza pluća.
Dijagnoza reumatoidnog artritisa se temelji na kliničkim pretragama, bolesničkoj prošlosti, rendgenskim pretragama i krvnim pretragama. Standarde za dijagnozu bolesti postavilo je Američko društvo za reumatizam i New York kriteriji .
Dijagnostički kriteriji za postavljanje dijagnoze reumatoidnog artritisa (Američko reumatološko društvo, 1987.)
1. Jutarnja zakočenost ( traje najmanje 1 sat)
2. Artritis na 3 ili više zglobova (najmanje 3 zglobna područja istodobno sa odebljanjem mekih tkiva ili izljevom u zglobu)
3. Artritis zglobova na šaci (oteklina barem jednog zglobnog područja u ručnim, MCP ili PIP zglobovima)
4. Simetrični artritis (istodobna oteklina istoimenih zglobnih područja)
5. Reumatoidni čvorići
6. Reumatoidni faktor u serumu
7. Radiološke promjene (osteoporoza i erozije vidljive na dorzo-volarnim snimkama šaka).
Za dijagnozu RA moraju biti prisutna 4 od ovih 7 kriterija, a kriteriji od 1-4 moraju biti prisutni barem 6 tjedana.
Bolest ima progresivni tijek unatoč periodima remisije (poboljšanja). Periodi olakšavanja simptoma često su praćeni pogoršanjima. Takve se faze često izmjenjuju.
Prognoza bolesti je nepovoljna. Tu se ne misli na brzi smrtni ishod. Nepovoljan ishod bolesti uglavnom se odnosi na gubitak mogućnosti obavljanja svakodnevnih aktivnosti. Oko 50% bolesnika, unatoč ispravnom liječenju postaje u roku od 10 godina nesposobno za rad.
Za sada se još sa sigurnošću ne zna što bi moglo biti neposredni uzrok bolesti. Postoji nekoliko pretpostavki. Jedna od njih govori da se radi o odgovoru na neki infektivni agens u organizmu, što posljedično dovodi do oštećenja organizma. Druge teorije navode autoimuni mehanizam. Bilo kako bilo, pravi uzrok bolesti još nije otkriven.
Klinička slika
Bolest se u najvećem broju slučajeva razvija sporo, ali progresivno. Može početi bez povoda, ili je može provocirati neki stres, kao npr. porođaj,pobačaj, bilo kakva ozbiljnija bolest. Tek iznimno bolest započinje akutnim, naglim napadima, što se prezentira teškom upalom jednog ili više zglobova.
Bolesnik se u počeku loše osjeća, malaksao je, kao da mu nedostaje životne energije. Može se javiti pojačano znojenje, slabiji apetit i poremećaj ritma spavanja. Ovi opći simptomi mogu uputiti liječnika da se radi o reumatoidnom artritisu, ali i ne moraju jer mnoge bolesti imaju sličnu kliničku sliku, npr.bolest kroničnog umora.
Nakon početne nespecifične faze javljaju se prvi karakteristični, prepoznatljivi znakovi bolesti. Jedan od takvih znakova je jutarnja zakočenost u zglobovima, što bolesnik najizravnije doživljava na zglobovima prstiju šake. Kada se zglobovi uspiju razgibati bolesnik ne osjeća veće probleme sve do slijedećeg jutra kada će se opet ponoviti ukočenost u zglobovima. Kako odmiče vrijeme tako su jutarnje zakočenosti sve teže i dugotrajnije.
Ubrzo nakon jutarnjih zakočenosti javlja se i bol koja je u početku prisutna samo periodički, ili kod nekih kretnji u zglobu, dok kasnije postaje trajno prisutna.
U početnoj definiciji napomenuli smo da bolest najjače napada lokomotorni sustav, a to se prvenstveno odnosi na zglobove. Zglobovi vremenom postaju otečeni. U početku otok nije tvrd i može se utisnuti, jer se radi smo o upalnom izljevu u zglobnu vreću.Karakteristika reumatoidnog artritisa prema nekim drugim sličnim oboljenjima u smislu zahvaćanja zglobova, jesu otekline zglobova koje su simetrične i obično prvo oteknu zglobovi prstiju na rukama i nogama. Zahvaćeni su zglobovi dlana (metakarpofalangealni) i prstiju (proksimalni interfalangealni zglobovi)
Nakon malih zglobova bolest se može širiti i na veće zglobove; na koljeno, laktove i ramena.
Kronične upale malih zglobova na šaci imaju za posljedicu deformaciju šake u smislu skretanja prstiju u ulnarnu stranu, dok čitava šaka može zbog degeneracije u ručnom zglobu biti skrenuta radijalno.
Osim na zglobovima, promjene se mogu javiti i na drugim organima i organskim sustavima.
Na koži se javljaju potkožni čvorići, posebno kod osoba koje pokazuju težu kliničku sliku. Koža može pokazivati i znakove vaskulitisa, ali i ishemijske nekroze, pa se mogu javiti ulceracije i atrofija kože.
Od unutarnjih organa zapažene su promjene na srcu i plućima. Srce može pokazivati poremećaj u smislu perikarditisa, dok se na plućima javlja pleuritis, ali i difuzna intersticijska fibroza pluća.
Dijagnoza reumatoidnog artritisa se temelji na kliničkim pretragama, bolesničkoj prošlosti, rendgenskim pretragama i krvnim pretragama. Standarde za dijagnozu bolesti postavilo je Američko društvo za reumatizam i New York kriteriji .
Dijagnostički kriteriji za postavljanje dijagnoze reumatoidnog artritisa (Američko reumatološko društvo, 1987.)
1. Jutarnja zakočenost ( traje najmanje 1 sat)
2. Artritis na 3 ili više zglobova (najmanje 3 zglobna područja istodobno sa odebljanjem mekih tkiva ili izljevom u zglobu)
3. Artritis zglobova na šaci (oteklina barem jednog zglobnog područja u ručnim, MCP ili PIP zglobovima)
4. Simetrični artritis (istodobna oteklina istoimenih zglobnih područja)
5. Reumatoidni čvorići
6. Reumatoidni faktor u serumu
7. Radiološke promjene (osteoporoza i erozije vidljive na dorzo-volarnim snimkama šaka).
Za dijagnozu RA moraju biti prisutna 4 od ovih 7 kriterija, a kriteriji od 1-4 moraju biti prisutni barem 6 tjedana.
Bolest ima progresivni tijek unatoč periodima remisije (poboljšanja). Periodi olakšavanja simptoma često su praćeni pogoršanjima. Takve se faze često izmjenjuju.
Prognoza bolesti je nepovoljna. Tu se ne misli na brzi smrtni ishod. Nepovoljan ishod bolesti uglavnom se odnosi na gubitak mogućnosti obavljanja svakodnevnih aktivnosti. Oko 50% bolesnika, unatoč ispravnom liječenju postaje u roku od 10 godina nesposobno za rad.
Giht
U artritise spada i GIHT koji je zapravo akutna forma upalnog artritisa. Najčešće se pojavljuje kod osoba sa pretjeranom tjelesnom težinom koji uživaju u preteškoj hrani i alkoholu. Giht najčešće napada male zglobove stopala i ruku, najčešće palac. Zapravo, radi se o taloženju soli mokraćne kiseline u zglobove, što uzrokuje otekline, crvenilo, osjećaj vrućine i ekstremne boli u zglobovima. Za razliku od navedenih tipova artritisa, od ovoga tipa oboljevaju najčešće (90 %) muškarci.
Prehrana
Treba jesti biljnu hranu bogatu željezom kao što je brokula, kelj, prokulica, cvjetača, grašak i eventualno ribu. Neke amino kiseline, npr. histidin mogu pomoći da se organizam oslobodi suvišnih metala iz tijela (Cu, Fe). Zato treba jesti rižu, raž i pšenicu. Treba smanjiti unos zasićenih masti.
Treba smanjiti unos mliječnih proizvoda i crvenog mesa jer oni sadrže masti a i zakiseljavaju krv, što je rekli smo povezano sa A.
Treba izbjegavati i citruse, kofein, sol, duhan i sve što sadrži bijeli šećer.
Treba izbjegavati hranu koja sadrži mnogo solanina ( paprike, patliđani, paradajz i bijeli krumpir.
Treba jesti hranu koja je bogata sumporom, kao što su šparoge, jaja, češnjak i luk.
Sumpor je neophodan za izgradnju hrskavice, vezivnog tkiva i kostiju i pomaže pri apsorpciji kalcija. Drugi dobar izbor hrane su : lisnato povrće, nekiselo svježe voće, žitarice punog zrna i smeđa riža. I svakako riba, naročito ribu dubinskih mora koja sadrži puno omega kiselina. One omekšavaju napetost zglobova kod A, ali i odlažu pojavu umora. Često bi trebalo jesti i ananas. On sadrži enzim bromelain koji djeluje na smanjenje upale. Da bi bio efikasan, ananas mora biti svjež.
Oboljelim od artritisa preporučuje se provoditi dosta vremena na svježem zraku i suncu. Izlaganje suncu ubrzava sintezu vitamina D koji je neophodan za pravilno funkciju Ca.
Danas se traže što jednostavnija i organizmu što bliža rješenja. Traže se tvari koje su deficitarne kod neke promjene ili oboljenja i njihovim dodatkom nastoji se stanje poboljšati. U slučaju A to je GLUKOZAMIN SULFAT. Glukozamin sulfat je normalan spoj koji nastaje u našem organizmu od glukoze, dakle šećera i amino kiseline glutamina. Glukozamin sudjeluje u stvaranju noktiju, tetiva, ligamenata, kože, očiju, kostiju i srčanih zalisaka. Također igra ulogu u sekreciji sluzi u probavnom, urinarnom i dišnom traktu. Iako glutamina ima dovoljno u namirnicama, glutamina se razara kuhanjem, pa je često deficitaran kod onih koji ne jedu dovoljno sirove hrane. Nedostatak glutamina može dovesti do nedovoljne sinteze glukozamina i evo problema sa vezivnim tkivima i zglobovima.
Treba smanjiti unos mliječnih proizvoda i crvenog mesa jer oni sadrže masti a i zakiseljavaju krv, što je rekli smo povezano sa A.
Treba izbjegavati i citruse, kofein, sol, duhan i sve što sadrži bijeli šećer.
Treba izbjegavati hranu koja sadrži mnogo solanina ( paprike, patliđani, paradajz i bijeli krumpir.
Treba jesti hranu koja je bogata sumporom, kao što su šparoge, jaja, češnjak i luk.
Sumpor je neophodan za izgradnju hrskavice, vezivnog tkiva i kostiju i pomaže pri apsorpciji kalcija. Drugi dobar izbor hrane su : lisnato povrće, nekiselo svježe voće, žitarice punog zrna i smeđa riža. I svakako riba, naročito ribu dubinskih mora koja sadrži puno omega kiselina. One omekšavaju napetost zglobova kod A, ali i odlažu pojavu umora. Često bi trebalo jesti i ananas. On sadrži enzim bromelain koji djeluje na smanjenje upale. Da bi bio efikasan, ananas mora biti svjež.
Oboljelim od artritisa preporučuje se provoditi dosta vremena na svježem zraku i suncu. Izlaganje suncu ubrzava sintezu vitamina D koji je neophodan za pravilno funkciju Ca.
Danas se traže što jednostavnija i organizmu što bliža rješenja. Traže se tvari koje su deficitarne kod neke promjene ili oboljenja i njihovim dodatkom nastoji se stanje poboljšati. U slučaju A to je GLUKOZAMIN SULFAT. Glukozamin sulfat je normalan spoj koji nastaje u našem organizmu od glukoze, dakle šećera i amino kiseline glutamina. Glukozamin sudjeluje u stvaranju noktiju, tetiva, ligamenata, kože, očiju, kostiju i srčanih zalisaka. Također igra ulogu u sekreciji sluzi u probavnom, urinarnom i dišnom traktu. Iako glutamina ima dovoljno u namirnicama, glutamina se razara kuhanjem, pa je često deficitaran kod onih koji ne jedu dovoljno sirove hrane. Nedostatak glutamina može dovesti do nedovoljne sinteze glukozamina i evo problema sa vezivnim tkivima i zglobovima.
Išijas
Išijas je je oboljenje koje nastaje oštećenjem kičmenih korjenova izazvanim prolapsom lumbalnih intervertebralnih diskusa. Veliki socio - medicinski značaj išijasa proističe iz činjenice da je to jedan od veoma čestih uzroka radne nesposobnosti, odnosno bolovanja.
Uzrok nastanka
Prerano starenje i degenerativne promjene intervertebralnog (međupršljenskog) diskusa su svakako osnovni razlog ove bolesti. Najčečće pri podizanju tereta iz nezgodnog položaja tela (pogrešan pokret) dolazi do pucanja fibroznog prstena diskusa i prolapsa njegovog središnjeg dijela-nukleus pulpozusa koji vrši kompresiju na odgovarajući kičmeni koren (mesto odakle polaze nervi). Predilekciono mjesto je između petog lumbalnog i prvog sakralnog pršljena sa pritiskom na prvi sakralni koren. Rjeđi je prolaps između četvrtog i petog lumbalnogpršljena sa kompresijom petog lumbalnog korjena, a još rjeđi između trećeg i četvrtog ili drugog i trećeg lumbalnog pršljena.
Klinička slika
U anamnezi ima više nastupa bolova u lumbalnom dijelu kičme (lumbago), obično poslije naprezanja. Aktuelni bol je lokalizovan u istom predjelu i širi se ka zglobu kuka, niz potkoljenicu i list noge sve do prstiju.Parestezije (izmenjeni osjećaj, osjećaj mravinjanja), nekad i hipestezija (smanjen osjećaj za dodir) u palcu noge govore da je u pitanju lezija korjena L5, odnosno oštećenje diskusa između četvrtog i petog lumbalnog pršljena. Kada se ove smetnje jave na spoljnoj strani stopala i malom prstu, riječ je o oštećenju korjena S1. Ahilov refleks je snižen ili ugašen i to je najpouzdaniji znak išijasa.
Bolovi se pojačavaju pokretima i naprezanjem (kašalj, kijanje, smijeh). Istezanje išijadičnog živca (podizanjem ispružene noge) dovodi do pojačavanja bola (pozitivan Lazarevićev znak). Mogu se naći i raznovrsni motorni znaci - najčešći nalaz je refleksni spazam paravertebralne muskulature koja predstvalja odbrambenu reakciju od bolnih pokreta. Pokretljivost ovog dela kičme je ograničena, naročito unazad. Može se javiti i hipotonija mišića, npr.glutealnih a nekada i mišića cijele noge. Nemogućnost stajanja na prstima i peti posledica je slabosti fleksora i ekstenzora palca i fleksora stopala. Prolaps između drugog i trećeg i trećeg i četvrtog lumbalnog pršljena daje simptomatologiju od strane nervusa femoralisa - sniženje odnosno gašenje patelarnog refleksa, smanjenje snage, hipotonija i hipotrofija mišića kvadricepsa.
Dijagnoza
Osim kliničke slike za dijagnostiku su značajni EMG - koja može da identifikuje
ledirane korjenove i da odredi stepen njihovog oštećenja; nativni snimak lumbosakralne kičme obično pokazuju suženje intervertebralnog prostora, ali i druge degenerativne promjene na kičmenom stubu. Suverena metoda koja pokazuje nivo i veličinu prolapsa je NMR (nuklearna magnetna rezonanca). Odličan prikaz prolapsa u ovoj regiji obezbeđuje i lumbalna radikulografija.
Uzrok nastanka
Prerano starenje i degenerativne promjene intervertebralnog (međupršljenskog) diskusa su svakako osnovni razlog ove bolesti. Najčečće pri podizanju tereta iz nezgodnog položaja tela (pogrešan pokret) dolazi do pucanja fibroznog prstena diskusa i prolapsa njegovog središnjeg dijela-nukleus pulpozusa koji vrši kompresiju na odgovarajući kičmeni koren (mesto odakle polaze nervi). Predilekciono mjesto je između petog lumbalnog i prvog sakralnog pršljena sa pritiskom na prvi sakralni koren. Rjeđi je prolaps između četvrtog i petog lumbalnogpršljena sa kompresijom petog lumbalnog korjena, a još rjeđi između trećeg i četvrtog ili drugog i trećeg lumbalnog pršljena.
Klinička slika
U anamnezi ima više nastupa bolova u lumbalnom dijelu kičme (lumbago), obično poslije naprezanja. Aktuelni bol je lokalizovan u istom predjelu i širi se ka zglobu kuka, niz potkoljenicu i list noge sve do prstiju.Parestezije (izmenjeni osjećaj, osjećaj mravinjanja), nekad i hipestezija (smanjen osjećaj za dodir) u palcu noge govore da je u pitanju lezija korjena L5, odnosno oštećenje diskusa između četvrtog i petog lumbalnog pršljena. Kada se ove smetnje jave na spoljnoj strani stopala i malom prstu, riječ je o oštećenju korjena S1. Ahilov refleks je snižen ili ugašen i to je najpouzdaniji znak išijasa.
Bolovi se pojačavaju pokretima i naprezanjem (kašalj, kijanje, smijeh). Istezanje išijadičnog živca (podizanjem ispružene noge) dovodi do pojačavanja bola (pozitivan Lazarevićev znak). Mogu se naći i raznovrsni motorni znaci - najčešći nalaz je refleksni spazam paravertebralne muskulature koja predstvalja odbrambenu reakciju od bolnih pokreta. Pokretljivost ovog dela kičme je ograničena, naročito unazad. Može se javiti i hipotonija mišića, npr.glutealnih a nekada i mišića cijele noge. Nemogućnost stajanja na prstima i peti posledica je slabosti fleksora i ekstenzora palca i fleksora stopala. Prolaps između drugog i trećeg i trećeg i četvrtog lumbalnog pršljena daje simptomatologiju od strane nervusa femoralisa - sniženje odnosno gašenje patelarnog refleksa, smanjenje snage, hipotonija i hipotrofija mišića kvadricepsa.
Dijagnoza
Osim kliničke slike za dijagnostiku su značajni EMG - koja može da identifikuje
ledirane korjenove i da odredi stepen njihovog oštećenja; nativni snimak lumbosakralne kičme obično pokazuju suženje intervertebralnog prostora, ali i druge degenerativne promjene na kičmenom stubu. Suverena metoda koja pokazuje nivo i veličinu prolapsa je NMR (nuklearna magnetna rezonanca). Odličan prikaz prolapsa u ovoj regiji obezbeđuje i lumbalna radikulografija.
Artro-stop mast
kopriva
Tisućama su se godina razne kulture koristile biljkama za ublažavanje, smirivanje, pa čak i liječenje mnogih zdravstvenih tegoba vezanih uz bolove u zglobovima i kostima, a ni medicinska znanost to nije zanemarila.
Takve vrste zdravstvenih poteškoća mogu biti uzrokovane ozljedama, promjenama kao što su artritis, alergije, giht, infekcije, prehlade, išijas, ali i ostalim uzrocima.
15 vrsta biljaka
Artro-stop mast je kozmetika s posebnom namjenom u čijem se sastavu nalazi čak 15 biljnih vrsta, odnosno njihovih aktivnih sastojaka. Njihovo pojedinačno, ali i sinergijsko djelovanje pomaže trenutačnom otklanjanju boli i tegoba prouzročenih normalnim procesom starenja, bolovima u mišićima i kostima, smanjivanju otečenosti, osjećaja žarenja kao i raznim reumatičnim oboljenjima.
Kamfor iz ružmarina, kao jedna od komponenti ove masti, djeluje antispastično (umanjuje pojavu grčeva i ukočenosti), a i odličan je analgetik. Kombinirana primjena mentola i kamfora stvara osjećaj hlađenja na koži te djeluje kao blagi anestetik.
Planinski bor (Pinus pumilio) osim što djeluje kao analgetik, prodire duboko u kožu djelujući protuupalno, potiče cirkulaciju te pruža osjećaj topline koji umanjuje osjećaj boli kod reumatizma, artritisa, gihta i ozljeda mišićnog i vezivnog tkiva.
Ljekovita svojstva koprive (Urtica dioica) poznavali su i stari Grci. Njezino svojstvo žarenja se od davnina primjenjivalo za prevenciju reumatskih stanja, a osim što djeluje protuupalno, pomaže smanjenju otečenosti.
Kapsaicin iz paprike (Capsicum fructescens) smanjuje osjećaj boli i djeluje protuupalno i antiseptički, a poboljšava i optok krvi (cirkulaciju).
Menta (Mentha x piperita) djeluje umirujuće (antispazmatski), opuštajući mišiće, ali umanjuje i otekline.
Eterična ulja eukaliptusa (Eucalyptus globulus) djeluju antiseptički, a potiče i cirkulaciju, što djeluje blagotvorno kod bolova u mišićima.
Arnika (Arnica montana) sadrži protuupalne laktone koji sprječavaju širenje krvi u potkožnom tkivu (kod modrica) i upalu okolnog tkiva. Pokazala se kao djelotvorna za ublažavanje bolova kod uganuća, manjih ozljeda kod kojih se pojavljuju otekline i artritisa.
Gospina trava (Hypericum perforatum) ublažava neuralgije, išijas i druge upalne procese.
Aktivni sastojci maslačka (Taraxacum officinale) djeluju protuupalno i sprječavaju pojavu otečenosti.
Crni ribiz (Ribes nigrum) je jedan od najboljih prirodnih antireumatika.
Harpagofit Ima protuupalno i blago analgetsko djelovanje. Hmelj- Humulus lupulus, Artemisia vulgaris - Pelin sastojci su Artro-stop masti.
Prvo hladi, a zatim grije
Specifičnost djelovanja Reumoval balzama je prvotno pružanje osjećaja hladnoće, a zatim topline. Hlađenje umanjuje otečenost i osjećaj žarenja u zglobovima, dok učinak topline pomaže pri smanjenju osjećaja boli, poticanju cirkulacije i popuštanju ukočenosti.
Upotreba
masirati bolna mjesta dva puta dnevno,ujutro i naveče.Kod jačih bolova po potrebi.
sve iformacije tel-38761953944
Takve vrste zdravstvenih poteškoća mogu biti uzrokovane ozljedama, promjenama kao što su artritis, alergije, giht, infekcije, prehlade, išijas, ali i ostalim uzrocima.
15 vrsta biljaka
Artro-stop mast je kozmetika s posebnom namjenom u čijem se sastavu nalazi čak 15 biljnih vrsta, odnosno njihovih aktivnih sastojaka. Njihovo pojedinačno, ali i sinergijsko djelovanje pomaže trenutačnom otklanjanju boli i tegoba prouzročenih normalnim procesom starenja, bolovima u mišićima i kostima, smanjivanju otečenosti, osjećaja žarenja kao i raznim reumatičnim oboljenjima.
Kamfor iz ružmarina, kao jedna od komponenti ove masti, djeluje antispastično (umanjuje pojavu grčeva i ukočenosti), a i odličan je analgetik. Kombinirana primjena mentola i kamfora stvara osjećaj hlađenja na koži te djeluje kao blagi anestetik.
Planinski bor (Pinus pumilio) osim što djeluje kao analgetik, prodire duboko u kožu djelujući protuupalno, potiče cirkulaciju te pruža osjećaj topline koji umanjuje osjećaj boli kod reumatizma, artritisa, gihta i ozljeda mišićnog i vezivnog tkiva.
Ljekovita svojstva koprive (Urtica dioica) poznavali su i stari Grci. Njezino svojstvo žarenja se od davnina primjenjivalo za prevenciju reumatskih stanja, a osim što djeluje protuupalno, pomaže smanjenju otečenosti.
Kapsaicin iz paprike (Capsicum fructescens) smanjuje osjećaj boli i djeluje protuupalno i antiseptički, a poboljšava i optok krvi (cirkulaciju).
Menta (Mentha x piperita) djeluje umirujuće (antispazmatski), opuštajući mišiće, ali umanjuje i otekline.
Eterična ulja eukaliptusa (Eucalyptus globulus) djeluju antiseptički, a potiče i cirkulaciju, što djeluje blagotvorno kod bolova u mišićima.
Arnika (Arnica montana) sadrži protuupalne laktone koji sprječavaju širenje krvi u potkožnom tkivu (kod modrica) i upalu okolnog tkiva. Pokazala se kao djelotvorna za ublažavanje bolova kod uganuća, manjih ozljeda kod kojih se pojavljuju otekline i artritisa.
Gospina trava (Hypericum perforatum) ublažava neuralgije, išijas i druge upalne procese.
Aktivni sastojci maslačka (Taraxacum officinale) djeluju protuupalno i sprječavaju pojavu otečenosti.
Crni ribiz (Ribes nigrum) je jedan od najboljih prirodnih antireumatika.
Harpagofit Ima protuupalno i blago analgetsko djelovanje. Hmelj- Humulus lupulus, Artemisia vulgaris - Pelin sastojci su Artro-stop masti.
Prvo hladi, a zatim grije
Specifičnost djelovanja Reumoval balzama je prvotno pružanje osjećaja hladnoće, a zatim topline. Hlađenje umanjuje otečenost i osjećaj žarenja u zglobovima, dok učinak topline pomaže pri smanjenju osjećaja boli, poticanju cirkulacije i popuštanju ukočenosti.
Upotreba
masirati bolna mjesta dva puta dnevno,ujutro i naveče.Kod jačih bolova po potrebi.
sve iformacije tel-38761953944