- Porodična tradicija
- Zdravlje iz Bosne
- Drevni napitak br.7
- Bolesti bubrega
- Prirodno liječenje jetre Hepoxal 6
- Holestrin
- Cardio Mehlem
- Kožne bolesti
- Zdravlje žene
- Probavni sistem
- Artritis
- Stres-bolest današnjice
- Respiratorni sistem
- Neurološka oboljenja
- Anemije
- Imunal plus
- Autoimuna oboljenja-liječenje
- Dijabetes
- Sistemski eritemski lupus
- Poremećaji funkcije štitne žlijezde i njihovo liječenje
- Porodična tradicija
- Drevni napitak br.2
- Bolesti prostate
- HALADIN 9x
- Maligna oboljenja i njihovo liječenje
- halil
- New Page
- New Page
Haldin tinktura-healer dr.Halil beg Alić
Probavni se sustav sastoji od probavne cijevi i probavnih žlijezda. Probavnu cijev čine: usta,jednjak, želudac, dvanaesnik, tanko crijevo, debelo crijevo i crijevni otvor (anus). Probavne žlijezde, koje svoje probavne sokove luče u dvanaesnik, su gušterača i jetra. Na spoju tankoga i debeloga crijeva nalazi se slijepo crijevo s nastavkom crvuljkom. Hrana se u probavnom sustavu mijenja mehanički i kemijski.
Usta
Ljudska probava započinje u ustima; zubi koji imaju ulogu žvakanja najčvršće su kosti u tijelu.Odraslo zubalo ima 32 zuba - 16 na svakoj vilici. Oni su podijeljeni u 4 skupine: 8 sjekutića, 4 očnjaka, 8 pretkutnjaka i 12 kutnjaka. Nakon što zubi prožvaču i usitne hranu, jezik je prevrće, te se aktivirajužlijezde slinovnice koje imaju ulogu proizvodnje sline (vodenaste tekućine). Tri su para žlijezda slinovnica- podvilične,podušne i podjezične žlijezde. Izlučuju enzim ptijalin, koji u ustima razgrađuje škrob na maltozu i glukozu. Hrana gutanjem prolazi kroz ždrijelo do jednjaka. Tijekom prolaska hrane elastični poklopac- epiglotis- sprečava odlazak hrane u dušnik.
Jednjak
Jednjak je cijev duga ~25 cm koja služi za odvod hrane iz usta do želuca. Hrana putuje pomoću stezanja mišića valovito (peristaltikom) kako bi prošla kroz cijelu probavnu cijev. Proces peristaltike u probavnoj cijevi ponavlja se više puta. Na kraju jednjaka se nalazisfinkter, prstenasti mišić koji sprečava povratak hrane iz želuca u jednjak.
Želudac
Želudac je nalik na vrećicu u probavnoj cijevi. On stvara želučane tekućine koje dalje razgrađuju hranu i pretvaraju ju u smjesu sličnu kaši. Želučani sokovi su enzim pepsin, klorovodična kiselina i sluz. Enzim pepsin (kojeg luče želučane glavne stanice) služi za degradaciju bjelančevina u peptide, klorovodična kiselina razgrađuje masti, a želučana sluz ju razrijeđuje kako ne bi oštetila stijenku želuca.
Zajedno s tom poluprobavljenom hranom, u prvi dio tankog crijeva (duodenum) ulaze i gušteračini enzimi te žuč (iz žućnog mjehura) kroz tanki otvor papilu vateri. Gušteračini enzimi u tankom crijevu kemijski razgrađuju hranu prije nego što se upije u krv a žuč razgrađujemasti na masne kiseline (i glicerol).
Nakon probave u želucu, hrana putuje u tanko crijevo (dvanaesnik).
Tanko crijevo
Kroz tanko crijevo hrana ponovno putuje valovitim stezanjem mišića - peristaltikom. Iz tankog se crijeva probava nastavlja na debelo crijevo. Tanko crijevo se sastoji od tri dijela:
Debelo crijevo dijeli se na: uzlazno, poprečno i silazno; tu su još i slijepo crijevo te rektum. Otpadne tvari iz debelog crijeva prelaze u njegov završni dio, a to je anus (crijevni otvor) kroz koji se redovito izbacuju izmetine.
Gušterača i jetra
Uloga gušterače:
Enzimi u probavi
Enzimi u probavi imaju vrlo važnu ulogu, pogotovo u kemijskoj razgradnji hrane. Probavne enzime luče žlijezde slinovnice (enzim ptijalin), želudac (enzim pepsin) i gušterača (njezini enzimi razgrađuju hranu do molekula kako bi se mogle upiti u krv).
Dobro funkcioniranje probavnog trakta sa svim pojedinačnim organima je osnovni preduvjet da hrana bude pravilno prerađena i da njeni sastavni dijelovi budu apsorbirani. Funkcionalna sposobnost probavnog sustava slabi s godinama, tako da osobe starije životne dobi imaju češće probavne tegobe.
Osnovna uloga probavnog sustava je da organizmu osigura trajnu opskrbu vodom, hranjivim tvarima, elektrolitima i ostalim vitalnim tvarima. Probava započinje već u ustima, nastavlja se u jednjaku, želucu i tankom crijevu, a neprobavljeni se sastojci hrane izlučuju iz debelog crijeva stolicom.
Probavni sustav ima veliku ulogu i u stvaranju imunološkog odgovora. Pravilna prehrana i dobra probava su preduvjeti uredne funkcije čitavog organizma i osjećaja dobrog zdravlja.
Probavne smetnje mogu biti posljedica upalnih i degenerativnih bolesti probavnih organa, ali također i suvremenog načina života i prehrane. Probavne tegobe često su povezane s prehranom, pa zato mnogi smatraju da ih uzrokuje isključivo hrana. Nerijetko je to samo polovica istine. U nastanku probavnih tegoba važnu ulogu imaju i stanja stresa, umora, iscrpljenosti, nezadovoljstva, a i nedovoljnog unosa vitalno važnih tvari u organizam.
Za dobru probavu potrebno je:
- uzimati redovite obroke, najbolje pet puta na dan uzimati raznovrsnu hranu u umjerenim
količinama,
- jesti mnogo svježeg voća i povrća,
- jesti polako, dugo žvakati zalogaj,
- opustiti se,
- piti piti dovoljno tekućine - oko 2 litre na dan,
- izbjegavati štetne navike (pušenje i alkohol),
- kretati se.
Najčešći simptomi poremećene probave, za koje se traži stručna pomoć su:
- osjećaj punoće u želucu,
- mučnina,
- nadutost i podrigavanje,
- otežana probava masne hrane,
- nadutost u crijevima i crijevni grčevi,
- akutna i kronična začepljenost,
- učestale stolice.
Usta
Ljudska probava započinje u ustima; zubi koji imaju ulogu žvakanja najčvršće su kosti u tijelu.Odraslo zubalo ima 32 zuba - 16 na svakoj vilici. Oni su podijeljeni u 4 skupine: 8 sjekutića, 4 očnjaka, 8 pretkutnjaka i 12 kutnjaka. Nakon što zubi prožvaču i usitne hranu, jezik je prevrće, te se aktivirajužlijezde slinovnice koje imaju ulogu proizvodnje sline (vodenaste tekućine). Tri su para žlijezda slinovnica- podvilične,podušne i podjezične žlijezde. Izlučuju enzim ptijalin, koji u ustima razgrađuje škrob na maltozu i glukozu. Hrana gutanjem prolazi kroz ždrijelo do jednjaka. Tijekom prolaska hrane elastični poklopac- epiglotis- sprečava odlazak hrane u dušnik.
Jednjak
Jednjak je cijev duga ~25 cm koja služi za odvod hrane iz usta do želuca. Hrana putuje pomoću stezanja mišića valovito (peristaltikom) kako bi prošla kroz cijelu probavnu cijev. Proces peristaltike u probavnoj cijevi ponavlja se više puta. Na kraju jednjaka se nalazisfinkter, prstenasti mišić koji sprečava povratak hrane iz želuca u jednjak.
Želudac
Želudac je nalik na vrećicu u probavnoj cijevi. On stvara želučane tekućine koje dalje razgrađuju hranu i pretvaraju ju u smjesu sličnu kaši. Želučani sokovi su enzim pepsin, klorovodična kiselina i sluz. Enzim pepsin (kojeg luče želučane glavne stanice) služi za degradaciju bjelančevina u peptide, klorovodična kiselina razgrađuje masti, a želučana sluz ju razrijeđuje kako ne bi oštetila stijenku želuca.
Zajedno s tom poluprobavljenom hranom, u prvi dio tankog crijeva (duodenum) ulaze i gušteračini enzimi te žuč (iz žućnog mjehura) kroz tanki otvor papilu vateri. Gušteračini enzimi u tankom crijevu kemijski razgrađuju hranu prije nego što se upije u krv a žuč razgrađujemasti na masne kiseline (i glicerol).
Nakon probave u želucu, hrana putuje u tanko crijevo (dvanaesnik).
Tanko crijevo
Kroz tanko crijevo hrana ponovno putuje valovitim stezanjem mišića - peristaltikom. Iz tankog se crijeva probava nastavlja na debelo crijevo. Tanko crijevo se sastoji od tri dijela:
- dvanaesnika (duodenuma), duljine do 25 cm, u koga se ulijevaju probavni sokovi jetre i gušterače
- jejunuma, duljine 2-8 m, u kojemu se dovršava razgradnja hrane
- ileuma, duljine oko 4 m, u kojemu se razgrađeni sastojci hrane upijaju u krv
Debelo crijevo dijeli se na: uzlazno, poprečno i silazno; tu su još i slijepo crijevo te rektum. Otpadne tvari iz debelog crijeva prelaze u njegov završni dio, a to je anus (crijevni otvor) kroz koji se redovito izbacuju izmetine.
Gušterača i jetra
Uloga gušterače:
- gušterača je i probavna žlijezda s unutarnjim i vanjskim lučenjem
- sok joj je lužnat i neutralizira kiselinu nastalu u želucu
- enzimi gušterače sudjeluju u kemijskoj razgradnji hrane do molekula koje se mogu upiti u krv
Enzimi u probavi
Enzimi u probavi imaju vrlo važnu ulogu, pogotovo u kemijskoj razgradnji hrane. Probavne enzime luče žlijezde slinovnice (enzim ptijalin), želudac (enzim pepsin) i gušterača (njezini enzimi razgrađuju hranu do molekula kako bi se mogle upiti u krv).
Dobro funkcioniranje probavnog trakta sa svim pojedinačnim organima je osnovni preduvjet da hrana bude pravilno prerađena i da njeni sastavni dijelovi budu apsorbirani. Funkcionalna sposobnost probavnog sustava slabi s godinama, tako da osobe starije životne dobi imaju češće probavne tegobe.
Osnovna uloga probavnog sustava je da organizmu osigura trajnu opskrbu vodom, hranjivim tvarima, elektrolitima i ostalim vitalnim tvarima. Probava započinje već u ustima, nastavlja se u jednjaku, želucu i tankom crijevu, a neprobavljeni se sastojci hrane izlučuju iz debelog crijeva stolicom.
Probavni sustav ima veliku ulogu i u stvaranju imunološkog odgovora. Pravilna prehrana i dobra probava su preduvjeti uredne funkcije čitavog organizma i osjećaja dobrog zdravlja.
Probavne smetnje mogu biti posljedica upalnih i degenerativnih bolesti probavnih organa, ali također i suvremenog načina života i prehrane. Probavne tegobe često su povezane s prehranom, pa zato mnogi smatraju da ih uzrokuje isključivo hrana. Nerijetko je to samo polovica istine. U nastanku probavnih tegoba važnu ulogu imaju i stanja stresa, umora, iscrpljenosti, nezadovoljstva, a i nedovoljnog unosa vitalno važnih tvari u organizam.
Za dobru probavu potrebno je:
- uzimati redovite obroke, najbolje pet puta na dan uzimati raznovrsnu hranu u umjerenim
količinama,
- jesti mnogo svježeg voća i povrća,
- jesti polako, dugo žvakati zalogaj,
- opustiti se,
- piti piti dovoljno tekućine - oko 2 litre na dan,
- izbjegavati štetne navike (pušenje i alkohol),
- kretati se.
Najčešći simptomi poremećene probave, za koje se traži stručna pomoć su:
- osjećaj punoće u želucu,
- mučnina,
- nadutost i podrigavanje,
- otežana probava masne hrane,
- nadutost u crijevima i crijevni grčevi,
- akutna i kronična začepljenost,
- učestale stolice.
Jetra
Ciroza je kronična bolest jetre, obilježena oštećenjima tkiva jetre, gubitkom funkcije jetre, stvaranjem ožiljaka na jetri, nakupljanjem vode u abdomenu i krvarenjima.
Termin ciroza je uveo Laennec, pariški kliničar, a nastao je od grčke riječi cirros, što znači žuto, jer je jetra cirotičara žute boje.
Ciroza se javlja kao posljedica drugih bolesti jetre, koje je s vremenom oštećuju, a to je u većini slučajeva hepatitis. Najčešći uzrok ciroze jetre, uz genetsku predispoziciju i hepatitis je alkoholizam. Postoji i kriptogena ciroza u kojoj nije prisutan alkoholizam, a ni žutica.
Kod pacijenata dolazi do promjene općeg stanja organizma. Dolazi do većeg gubitka tjelesne težine, osjećaja umora i povišene tjelesne temperature, osjećaja težine u želucu, te intolerancije masti. Koža bolesnika poprima žutu boju, jer jetre ne može odstraniti bilirubin. Na koži lica, prsa i ruku se pojavljuju crvene točkaste mrlje, s taknim krvnim žilama u obliku paučine (spider nevusi). Na dlanovima se pojavljuje crvenilo (palmarni eritem).
Kod muškaraca ponekad dolazi do atrofije testisa, ginekomastije (bolnog povećanja grudi), te smanjene dlakavosti. U težim oblicima se javlja i jaka bol u trbuhu, koja je ujedno i znak da postoji i infekcija, depresija i gubitak koncentracije, te nakupljanje tekućine u abdomenu (ascites).
Trbuh pacijenta se počinje primjetno nadimati, a količina izlučenog urina se smanjuje. Dok izlučeni urin ima karakterističnu tamnu boju. Trbuh je jako napet i širi se sve do maksimalne granice rastezljivosti kože. Zbog svega toga pacijent ima i velikih problema s disanjem.
Cirotičari su jako mršavi, a njihova mršavost se osobito uočava na nogama, najviše zbog toga što u predjelu trbuha vlada ascites, pa tako izgleda da pacijent ima veliki trbuh i jako mršave noge. Koža cirotičara poprima karakterističnu boju, koja varira od sive do smeđe boje, a ako je prisutna žutica, onda pacijent ima žutu boju kože. I kada nije prisutna žutica, primjećuje se žućkasta nijansa očiju cirotičara.
Nos i obrazi poprimaju karakterističnu crvenu boju, a na čelu se pojavljuju sitne crvene točkice. Ponekad se te točkice uočavaju i na dlanovima i tabanima. Cirotičari često gube dlake po tijelu, osobito u predjelu pazuha.
Ciroza je jako teška bolest i potrebno ju je prije svega prevenirati. Prva i osnovna mjera prevencije je uporabu alkohola svesti na minimum ili ga potpuno izbaciti. Kod slučajeva hepatitisa pacijent treba detaljno slijediti upute svog liječnika, kako izliječio svoju jetru i izbjegao komplikacije bolesti, što često dovodi do ciroze jetre.
Cirotičar se također mora pridržavati dijete, te izbjegavati veću količinu soli u hrani, te treba izbjegavati bilo kakve napore, hladnoće i kontakte sa osobama oboljelim od zaraznih bolesti. Kod pacijentata kod kojih postoji i ascites, potrebno je uključiti i terapiju diureticima.
Treba naglasiti i da je ciroza jetre neizlječiva bolest, koja se pravilnom terapijom može držati pod kontrolom i onemogućiti napredak bolesti, ali transplantacija jetre je jedini način ozdravljenja pacijenta.
INSUFICIJENCIJA JETRE
Uzroci blagog stupnja jetrene insuficijencije mogu biti razne infekcije, lijekovi ili toksini. Kod oboljelih često dolazi do simptoma anoreksije, blage astenije i gorkog okusa u ustima.
Probava pacijenta je otežana, može doći do proljeva, ali i do opstipacije, a stalno je prisutan osjećaj težine u epigastričnom području. Ovaj stupanj insuficijencije jetre prati sve bolesti koje difuzno zahvaćaju jetru, ali ne u teškoj mjeri.
Pretragama i pregledom liječnik uočava kako je jetra povećane mase i čvršće konzistencije, te bolna na dodir.
Kod nekih pacijenata se javlja i jak svrbež, koji je često uzrokovan poremećajem u eliminaciji žučnih soli, a moguće su i pojave žutih mrlja na koži, kojima uzrok može biti povišena kolesterolemija.
Najvažnija laboratorijska pretraga je urobilinurija. Pacijenti često imaju povišenje bilirubinemije, željeza i transaminaza u krvi.
POGORŠAVAJUĆI STUPANJ
Ovaj stupanj insuficijencije jetre uzrokuje sve akutne i kronične bolesti jetre, koje same po sebi imaju pogoršavajući tijek. Neke od tih bolesti su ciroza jetre i kronični hepatitisi.
U ovom stupnju bolesti simptomi su izraženiji nego u prethodnom blagom stupnju. Anoreksija pacijenta se pogoršava, a također i astenija i poremećaj stolice. Stelarni angiomi se povećavaju, a kod pacijenta dolazi i do psihičkih problema, koji uzrokuju nesanicu i promjene raspoloženja. Moguće su i pojave hipotenzije, poremećaja cirkulacije, a kod žena i poremećaj menstrualnog ciklusa, s čestom atrofijom maternice. Kod nekih pacijenata dolazi i do krvarenja desni, mišićnih hematoma i ekhimoze.
Laboratorijskim pretragama se utvrđuje jaka urobilinurija i sniženje protrombinske aktivnosti.
TEŠKI STUPANJ
Sa pogoršavajućeg na teški stupanj često dolazi u vrlo kratkom roku, ali postoje i slučajevi gdje pogoršavanje teče puno sporije. Brzi napredak bolesti često uzrokuju: alkoholizam, interkurentne infekcije, uzimanje barbiturata, metionina ili morfina, prehrana bogata proteinima, te krvarenja u probavnom sustavu.
Ovisno o bolesti jetre koja je uzročnik i stupnju insuficijencije, određuje se terapija za svakog pacijenta posebno. U svakom slučaju većini pacijenata se preporuča: mirovanje, dijeta, manji i češći obroci, unos dovoljnih količina vitamina C.
Termin ciroza je uveo Laennec, pariški kliničar, a nastao je od grčke riječi cirros, što znači žuto, jer je jetra cirotičara žute boje.
Ciroza se javlja kao posljedica drugih bolesti jetre, koje je s vremenom oštećuju, a to je u većini slučajeva hepatitis. Najčešći uzrok ciroze jetre, uz genetsku predispoziciju i hepatitis je alkoholizam. Postoji i kriptogena ciroza u kojoj nije prisutan alkoholizam, a ni žutica.
Kod pacijenata dolazi do promjene općeg stanja organizma. Dolazi do većeg gubitka tjelesne težine, osjećaja umora i povišene tjelesne temperature, osjećaja težine u želucu, te intolerancije masti. Koža bolesnika poprima žutu boju, jer jetre ne može odstraniti bilirubin. Na koži lica, prsa i ruku se pojavljuju crvene točkaste mrlje, s taknim krvnim žilama u obliku paučine (spider nevusi). Na dlanovima se pojavljuje crvenilo (palmarni eritem).
Kod muškaraca ponekad dolazi do atrofije testisa, ginekomastije (bolnog povećanja grudi), te smanjene dlakavosti. U težim oblicima se javlja i jaka bol u trbuhu, koja je ujedno i znak da postoji i infekcija, depresija i gubitak koncentracije, te nakupljanje tekućine u abdomenu (ascites).
Trbuh pacijenta se počinje primjetno nadimati, a količina izlučenog urina se smanjuje. Dok izlučeni urin ima karakterističnu tamnu boju. Trbuh je jako napet i širi se sve do maksimalne granice rastezljivosti kože. Zbog svega toga pacijent ima i velikih problema s disanjem.
Cirotičari su jako mršavi, a njihova mršavost se osobito uočava na nogama, najviše zbog toga što u predjelu trbuha vlada ascites, pa tako izgleda da pacijent ima veliki trbuh i jako mršave noge. Koža cirotičara poprima karakterističnu boju, koja varira od sive do smeđe boje, a ako je prisutna žutica, onda pacijent ima žutu boju kože. I kada nije prisutna žutica, primjećuje se žućkasta nijansa očiju cirotičara.
Nos i obrazi poprimaju karakterističnu crvenu boju, a na čelu se pojavljuju sitne crvene točkice. Ponekad se te točkice uočavaju i na dlanovima i tabanima. Cirotičari često gube dlake po tijelu, osobito u predjelu pazuha.
Ciroza je jako teška bolest i potrebno ju je prije svega prevenirati. Prva i osnovna mjera prevencije je uporabu alkohola svesti na minimum ili ga potpuno izbaciti. Kod slučajeva hepatitisa pacijent treba detaljno slijediti upute svog liječnika, kako izliječio svoju jetru i izbjegao komplikacije bolesti, što često dovodi do ciroze jetre.
Cirotičar se također mora pridržavati dijete, te izbjegavati veću količinu soli u hrani, te treba izbjegavati bilo kakve napore, hladnoće i kontakte sa osobama oboljelim od zaraznih bolesti. Kod pacijentata kod kojih postoji i ascites, potrebno je uključiti i terapiju diureticima.
Treba naglasiti i da je ciroza jetre neizlječiva bolest, koja se pravilnom terapijom može držati pod kontrolom i onemogućiti napredak bolesti, ali transplantacija jetre je jedini način ozdravljenja pacijenta.
INSUFICIJENCIJA JETRE
Uzroci blagog stupnja jetrene insuficijencije mogu biti razne infekcije, lijekovi ili toksini. Kod oboljelih često dolazi do simptoma anoreksije, blage astenije i gorkog okusa u ustima.
Probava pacijenta je otežana, može doći do proljeva, ali i do opstipacije, a stalno je prisutan osjećaj težine u epigastričnom području. Ovaj stupanj insuficijencije jetre prati sve bolesti koje difuzno zahvaćaju jetru, ali ne u teškoj mjeri.
Pretragama i pregledom liječnik uočava kako je jetra povećane mase i čvršće konzistencije, te bolna na dodir.
Kod nekih pacijenata se javlja i jak svrbež, koji je često uzrokovan poremećajem u eliminaciji žučnih soli, a moguće su i pojave žutih mrlja na koži, kojima uzrok može biti povišena kolesterolemija.
Najvažnija laboratorijska pretraga je urobilinurija. Pacijenti često imaju povišenje bilirubinemije, željeza i transaminaza u krvi.
POGORŠAVAJUĆI STUPANJ
Ovaj stupanj insuficijencije jetre uzrokuje sve akutne i kronične bolesti jetre, koje same po sebi imaju pogoršavajući tijek. Neke od tih bolesti su ciroza jetre i kronični hepatitisi.
U ovom stupnju bolesti simptomi su izraženiji nego u prethodnom blagom stupnju. Anoreksija pacijenta se pogoršava, a također i astenija i poremećaj stolice. Stelarni angiomi se povećavaju, a kod pacijenta dolazi i do psihičkih problema, koji uzrokuju nesanicu i promjene raspoloženja. Moguće su i pojave hipotenzije, poremećaja cirkulacije, a kod žena i poremećaj menstrualnog ciklusa, s čestom atrofijom maternice. Kod nekih pacijenata dolazi i do krvarenja desni, mišićnih hematoma i ekhimoze.
Laboratorijskim pretragama se utvrđuje jaka urobilinurija i sniženje protrombinske aktivnosti.
TEŠKI STUPANJ
Sa pogoršavajućeg na teški stupanj često dolazi u vrlo kratkom roku, ali postoje i slučajevi gdje pogoršavanje teče puno sporije. Brzi napredak bolesti često uzrokuju: alkoholizam, interkurentne infekcije, uzimanje barbiturata, metionina ili morfina, prehrana bogata proteinima, te krvarenja u probavnom sustavu.
Ovisno o bolesti jetre koja je uzročnik i stupnju insuficijencije, određuje se terapija za svakog pacijenta posebno. U svakom slučaju većini pacijenata se preporuča: mirovanje, dijeta, manji i češći obroci, unos dovoljnih količina vitamina C.
Kamenci u žuči
Kamenci u žučnom mjehuru su česta bolest, koja se javlja uglavnom kod starijih osoba i to pretežno kod žena, iako je primjetan porast broja oboljelih muškaraca i to iznad 65 godina starosti. Primjetno je i kako se žučni kamenci obično javljaju kod pretilih osoba, osoba koje u prehrani rabe mnogo zasićenih masti i rafiniranih šećera i osoba kod kojih često varira tjelesna težina. Također, rizik od pojave ove bolesti povećavaju lijekovi za snižavanje razine kolesterola u krvi. Žučni kamenci su slični kamenju, a građeni su od kolesterola, bilirubina i soli, osobito kalcija, pa tako ovisno o sastavu variraju i karakteristike kamenaca. Tako su kamenci koju su građeni pretežno od kolesterola, tvrdi, okrugli, znatnih dimenzija i sive ili žute boje.Većina osoba koji imaju žučne kamence nemaju nikakve simptome bolesti, pa se često kamenci kod tih osoba dijagnosticiraju slučajnim pretragama zbog nekih drugih poteškoća. Ako su simptomi prisutni kod pacijenta onda su to bilijarne kolike. Bilijarne kolike se očituju jakim, isprekidanim bolom u gornjem, desnom dijelu trbuha, koji je najčešće uzrokovan teškom, masnom i obilnom hranom. Kod pacijenata se može javiti i glavobolja, povišena tjelesna temperatura, mučnina i povraćanje. Bilijarne kolike najčešće prestaju nakon nekoliko sati.
Illeus
Ileus (intestinalna okluzija) je bolest koju karakterizira prekid prolaska fekalnih tvari kroz crijevni kanal. To je teška i opasna bolest, koju treba brzo dijagnosticirati i liječiti, jer u suprotnom može doći i do smrti pacijenta.
Prema načinu nastanka i brzini i načinu razvoja, razlikuju se dinamički (nastaje paralizom muskulature crijeva) i mehanički ileus.
MEHANIČKI ILEUS
Mehanički ileus može biti opstrukcijski, strangulirajući intestinalna invaginacija i intestinalni volvulus.
Opstrukcijski ileus može nastati zbog čimbenika izvan crijeva. Često je to tumor maternice, jajnika ili rektuma, razvijen toliko da se proširio do stjenke crijeva, a ponekad to može biti i priraslica koja komprimuje crijevo sve do njegove okluzije. Uzročnik može biti i benigni tumor ili rak crijeva, te žučni kamen koji je migrirao u crijevo.
Kada dođe do opstrukcije, zaustavlja se i prolazak stolice i plinova, što rezultira njihovim nakupljanjem u crijevima, koje tada nakupljeni sadržaj tjeraju uzvodno, što može opasno ugroziti život pacijenta.
Glavni simptom bolesti je duga opstipacija, jaki abdominalni bolovi, povraćanje i vrućica. Opće stanje pacijenta je jako loše, često dolazi i do dehidracije, a abdomen je kontrahiran i bolan i na blage dodire.
Dijagnoza je relativno laka, ali je mnogo teže pronaći uzrok pojave. Kod pacijenta je rektalna temperatura veća nego temperatura mjerena ispod pazuha. Nakon dijagnosticiranja bolesti potrebno je pacijenta brzo smjestiti u bolnicu, te pristupiti kirurškom zahvatu.
Intestinalni volvulus se sastoji od torzije proširenog dijela crijeva oko osi vlastitog mezenterijuma. To dovodi do prekida cirkulacije krvi u pogođenom dijelu, što uzrokuje gangrene i nekroze vijuga podvrgnutih torziji i tada dolazi do prekida prolaska sadržaja iz crijeva. Bolest brzo napreduje, te je neophodna hitna dijagnoza i kirurški zahvat.
Intestinalna invaginacija je prodiranje jednog dijela crijeva u dio koji se nalazi iza (anterogradna invaginacija) ili u dio koji se nalazi ispred (retrogradna invaginacija).
Na tom mjestu dolazi do stvaranja tri cilindra, jedan unutar drugog. To su: invaginantni cilindar (površinski), intermedijarni i unutarnji cilindar. Mezenterij tog dijela crijeva ostaje između unutarnjeg i intermedijarnog dijela cilindra, jako stisnut, što uzrokuje komprimiranje žila mezenterija. To sve uzrokuje trombe i krvarenja, te zastoj u invaginiranom dijelu. Uzroci pojave mogu biti primarni (npr.intestinalna diskinezija) i sekundarni (npr.tumor ili stenoza).
Primarnu invaginaciju obilježavaju jaki abdominalni bolovi, povraćanje, te opipljiva izdužena masa u trbuhu. Dok sekundarna invaginacija dolazi sporo, popraćena brojnim drugim crijevnim smetnjama, opstipacijom i bolovima. U svakom slučaju je neophodna brza dijagnoza i intervencija. Preporučuju se radiografske pretrage, te izvođenje klizme, prije nego se pristupi kirurškom zahvatu.
ULKUS
Peptički ulkus (čir) je lokalizirani gubitak tkiva na želucu ili dvanaestercu (duodenumu). Bolest je česta i zahvaća najčešće osobe srednje životne dobi.
Najčešći uzrok peptičkog ulkusa je genetski, ali i pušenje je čest uzročnik bolesti. Kao čest uzrok se navode i antireumatici, te psihološki faktor. Znakovito je i prisustvo bakterije Helicobacter pylori. Kada se jednom stvori ulceracija u predjelu želuca ili dvanaesterca, oporavak je otežan zbog kiselosti sredine, tako je peptički ulkus kronična bolest, koja se može izliječiti samo kroz dug vremenski period.
Simptomi variraju ovisno o mjestu gdje se čir nalazi. Najvažniji i najčešći simptom je (kod mnogih pacijenata i jedini) bol. Bolovi se javljaju u proljeće i jesen. Kada je čir na želucu, bolovima prethodi osjećaj težine u želucu nakon jela, dok se kod čira na dvanaestercu bol javlja poslije jela ili natašte, s razmacima od par sati, popraćena grčevima i peckanjem.
Bol je najčešće lokalizirana na sredini trbuha, jaka, probadajuća, praćena žgaravicom, opstipacijom, mučninom i povraćanjem.
Pušenje, alkohol, stres i preobilni obroci pogoršavaju simptome, a manji obroci, mlijeko i antiacidi umanjuju simptome.
Najčešća komplikacija ulkusa je krvarenje, do kojeg može doći nakon većih fizičkih napora, pretjeranog konzumiranja hrane ili alkohola. Komplikacije se često javljaju noću, a pacijent se budi s osjećajem vrtoglavice, mučnine i proljeva, stalno zijeva i blijedi. Ako pacijent počne povraćati, dešava se da povraća svježu krv ili još češće crnu masu, pomješanu s krvlju. Stolica je tamna i crna.
Akutnoj fazi ulkusa treba se suprotstaviti bilo općim mjerama, bilo lijekovima. Najvažnija opća mjera je mirovanje, period psihičkog rasterećenja od 20-30 dana i redovan način života. Preporučuje se uravnotežena dijeta, bogata nerafiniranim namirnicama i raspoređena u tri dnevna obroka.
Osobitu pozornost pacijent mora posvetiti namirnicama koje stimuliraju kiselu sekreciju, kao što su kava i čaj, izbjegavajući njihovo konzumiranje. U svakom slučaju je potrebno (ako je pacijent pušač) odmah prestati pušiti.
Gastroduodenitisi
Gastroduodenitisi su upalni oblici (akutni i kronični) sluznice želuca i duodenuma. Bolest je česta, a konstantno je u porastu, zbog velikog broja uzročnika, kao što su suha, masna i nekvalitetna hrana, stres i alkohol.
Akutni
Najčešći uzrok akutnog gastroduodenitisa je loša probava. Također tu su i: preobilni, teško probavljivi obroci, hladni napici i alkohol. Nakon takvih obroka, želudac se „blokira“, stijenka želuca se nadima i povećava se količina krvi koja protiče kroz nju. Pacijent tada osjeća opću slabost, težinu u području želuca, žeđ, glavobolje, mučnine, te zjevanje i kiselo podrigivanje. Ako pacijent povrati sadržaj, simptomi ubrzo nestaju, a ako ne povrati simptomi ga mogu mučiti dugo, ponekad čak i više dana. Slijedećih dana je potrebno držati laganu dijetu, te ako su simptomi bili izrazito jaki čak dan ili dva ne jesti ništa osim zaslađenog čaja.
Erozivni gastritis je teži oblik akutnih gastroduodenitisa, koji se javlja kao posljedica uzimanja nekih lijekova, kao što je npr. Aspirin. U tom slučaju je neophodno prestati sa uzimanjem lijeka koji uzrokuje simptome akutnog gastroduodenitisa.
Kronični
Kronični gastroduodenitis se najčešće javlja kod osoba koje su izložene čestom stresu i emotivnim napetostima. Bolesti pogoduju i nedovoljno žvakanje hrane, gutanje suviše hladnih ili vrućih napitaka, uporaba velike količine začina, loša higijena zuba i alkohol.
Bolesti koje mogu biti uzrok akutnog gastroduodenitisa, osobito kada su udružene sa još nekim od navedenih uzročnika su: bakterijske bolesti crijeva ili žučnog mjehura, dijabetes, hipertiroidizam i giht.
Bolesnik najčešće osjeća simptome kao što su: neugodan okus u ustima, mučnina, povraćanje (najčešće ujutro), osjećaj težine u želucu, zjevanje, podrigivanje, žgaravica, glavobolja, umor, opstipacija, opća slabost i depresija.
Peritonitis
Peritonitis je upala peritoneuma (potrbušnice), koja može biti akutna ili kronična, bakterijska ili virusna, te primarna ili sekundarna.
Primarni peritonitis je upala kod koje nije poznat uzročnik, dok je sekundarni akutni peritonitis najčešći oblik upale peritoneuma, koji može imati više uzročnika.
Neki od uzročnika ovog oblika su bakterije (Pneumococcus, Staphylococcus, Streptococcus), a do infekcije dolazi najčešće zbog perforacije šupljih organa (perforirani ulkus želuca), ozljeda trbuha, gangrena trbušnih organa (akutni apendicitis) ili širenja infekcija iz drugih organa (genitalije).
Pacijenti se žale na abdominalni bol, koji je jakog intenziteta i iznenadan. Bol se pojačava prilikom izvođenja pokreta, kašlja i disanja. Prisutna je i visoka tjelesna temperatura, mučnina, povraćanje, ubrzan i slab puls, nadutost trbuha i opstipacija. Opće stanje pacijenta je jako loše, a dolazi i do pada krvnog tlaka.
Pregledom se utvrđuje karakteristična blijeda boja lica, s upalim očima, ušiljenim nosom i suhim i obloženim jezikom, te cijanozom usana (facies Hippocratica).
U težim slučajevima, koji su u naprednom stadiju bolesti dolazi do meteorizma i paralize crijeva, a primjećuje se distendiranost abdomena. Pregledom se utvrđuje i bolna osjetljivost i defans trbušne stjenke, a dolazi i do izostanka crijevne peristaltike.
Komplikacije koje mogu pratiti ovu bolest su šok i respiratorna insuficijencija, a posljedice bolesti mogu biti distenzija crijeva, paralitički uleus i poremećaj funkcioniranja jetre.
Prema načinu nastanka i brzini i načinu razvoja, razlikuju se dinamički (nastaje paralizom muskulature crijeva) i mehanički ileus.
MEHANIČKI ILEUS
Mehanički ileus može biti opstrukcijski, strangulirajući intestinalna invaginacija i intestinalni volvulus.
Opstrukcijski ileus može nastati zbog čimbenika izvan crijeva. Često je to tumor maternice, jajnika ili rektuma, razvijen toliko da se proširio do stjenke crijeva, a ponekad to može biti i priraslica koja komprimuje crijevo sve do njegove okluzije. Uzročnik može biti i benigni tumor ili rak crijeva, te žučni kamen koji je migrirao u crijevo.
Kada dođe do opstrukcije, zaustavlja se i prolazak stolice i plinova, što rezultira njihovim nakupljanjem u crijevima, koje tada nakupljeni sadržaj tjeraju uzvodno, što može opasno ugroziti život pacijenta.
Glavni simptom bolesti je duga opstipacija, jaki abdominalni bolovi, povraćanje i vrućica. Opće stanje pacijenta je jako loše, često dolazi i do dehidracije, a abdomen je kontrahiran i bolan i na blage dodire.
Dijagnoza je relativno laka, ali je mnogo teže pronaći uzrok pojave. Kod pacijenta je rektalna temperatura veća nego temperatura mjerena ispod pazuha. Nakon dijagnosticiranja bolesti potrebno je pacijenta brzo smjestiti u bolnicu, te pristupiti kirurškom zahvatu.
Intestinalni volvulus se sastoji od torzije proširenog dijela crijeva oko osi vlastitog mezenterijuma. To dovodi do prekida cirkulacije krvi u pogođenom dijelu, što uzrokuje gangrene i nekroze vijuga podvrgnutih torziji i tada dolazi do prekida prolaska sadržaja iz crijeva. Bolest brzo napreduje, te je neophodna hitna dijagnoza i kirurški zahvat.
Intestinalna invaginacija je prodiranje jednog dijela crijeva u dio koji se nalazi iza (anterogradna invaginacija) ili u dio koji se nalazi ispred (retrogradna invaginacija).
Na tom mjestu dolazi do stvaranja tri cilindra, jedan unutar drugog. To su: invaginantni cilindar (površinski), intermedijarni i unutarnji cilindar. Mezenterij tog dijela crijeva ostaje između unutarnjeg i intermedijarnog dijela cilindra, jako stisnut, što uzrokuje komprimiranje žila mezenterija. To sve uzrokuje trombe i krvarenja, te zastoj u invaginiranom dijelu. Uzroci pojave mogu biti primarni (npr.intestinalna diskinezija) i sekundarni (npr.tumor ili stenoza).
Primarnu invaginaciju obilježavaju jaki abdominalni bolovi, povraćanje, te opipljiva izdužena masa u trbuhu. Dok sekundarna invaginacija dolazi sporo, popraćena brojnim drugim crijevnim smetnjama, opstipacijom i bolovima. U svakom slučaju je neophodna brza dijagnoza i intervencija. Preporučuju se radiografske pretrage, te izvođenje klizme, prije nego se pristupi kirurškom zahvatu.
ULKUS
Peptički ulkus (čir) je lokalizirani gubitak tkiva na želucu ili dvanaestercu (duodenumu). Bolest je česta i zahvaća najčešće osobe srednje životne dobi.
Najčešći uzrok peptičkog ulkusa je genetski, ali i pušenje je čest uzročnik bolesti. Kao čest uzrok se navode i antireumatici, te psihološki faktor. Znakovito je i prisustvo bakterije Helicobacter pylori. Kada se jednom stvori ulceracija u predjelu želuca ili dvanaesterca, oporavak je otežan zbog kiselosti sredine, tako je peptički ulkus kronična bolest, koja se može izliječiti samo kroz dug vremenski period.
Simptomi variraju ovisno o mjestu gdje se čir nalazi. Najvažniji i najčešći simptom je (kod mnogih pacijenata i jedini) bol. Bolovi se javljaju u proljeće i jesen. Kada je čir na želucu, bolovima prethodi osjećaj težine u želucu nakon jela, dok se kod čira na dvanaestercu bol javlja poslije jela ili natašte, s razmacima od par sati, popraćena grčevima i peckanjem.
Bol je najčešće lokalizirana na sredini trbuha, jaka, probadajuća, praćena žgaravicom, opstipacijom, mučninom i povraćanjem.
Pušenje, alkohol, stres i preobilni obroci pogoršavaju simptome, a manji obroci, mlijeko i antiacidi umanjuju simptome.
Najčešća komplikacija ulkusa je krvarenje, do kojeg može doći nakon većih fizičkih napora, pretjeranog konzumiranja hrane ili alkohola. Komplikacije se često javljaju noću, a pacijent se budi s osjećajem vrtoglavice, mučnine i proljeva, stalno zijeva i blijedi. Ako pacijent počne povraćati, dešava se da povraća svježu krv ili još češće crnu masu, pomješanu s krvlju. Stolica je tamna i crna.
Akutnoj fazi ulkusa treba se suprotstaviti bilo općim mjerama, bilo lijekovima. Najvažnija opća mjera je mirovanje, period psihičkog rasterećenja od 20-30 dana i redovan način života. Preporučuje se uravnotežena dijeta, bogata nerafiniranim namirnicama i raspoređena u tri dnevna obroka.
Osobitu pozornost pacijent mora posvetiti namirnicama koje stimuliraju kiselu sekreciju, kao što su kava i čaj, izbjegavajući njihovo konzumiranje. U svakom slučaju je potrebno (ako je pacijent pušač) odmah prestati pušiti.
Gastroduodenitisi
Gastroduodenitisi su upalni oblici (akutni i kronični) sluznice želuca i duodenuma. Bolest je česta, a konstantno je u porastu, zbog velikog broja uzročnika, kao što su suha, masna i nekvalitetna hrana, stres i alkohol.
Akutni
Najčešći uzrok akutnog gastroduodenitisa je loša probava. Također tu su i: preobilni, teško probavljivi obroci, hladni napici i alkohol. Nakon takvih obroka, želudac se „blokira“, stijenka želuca se nadima i povećava se količina krvi koja protiče kroz nju. Pacijent tada osjeća opću slabost, težinu u području želuca, žeđ, glavobolje, mučnine, te zjevanje i kiselo podrigivanje. Ako pacijent povrati sadržaj, simptomi ubrzo nestaju, a ako ne povrati simptomi ga mogu mučiti dugo, ponekad čak i više dana. Slijedećih dana je potrebno držati laganu dijetu, te ako su simptomi bili izrazito jaki čak dan ili dva ne jesti ništa osim zaslađenog čaja.
Erozivni gastritis je teži oblik akutnih gastroduodenitisa, koji se javlja kao posljedica uzimanja nekih lijekova, kao što je npr. Aspirin. U tom slučaju je neophodno prestati sa uzimanjem lijeka koji uzrokuje simptome akutnog gastroduodenitisa.
Kronični
Kronični gastroduodenitis se najčešće javlja kod osoba koje su izložene čestom stresu i emotivnim napetostima. Bolesti pogoduju i nedovoljno žvakanje hrane, gutanje suviše hladnih ili vrućih napitaka, uporaba velike količine začina, loša higijena zuba i alkohol.
Bolesti koje mogu biti uzrok akutnog gastroduodenitisa, osobito kada su udružene sa još nekim od navedenih uzročnika su: bakterijske bolesti crijeva ili žučnog mjehura, dijabetes, hipertiroidizam i giht.
Bolesnik najčešće osjeća simptome kao što su: neugodan okus u ustima, mučnina, povraćanje (najčešće ujutro), osjećaj težine u želucu, zjevanje, podrigivanje, žgaravica, glavobolja, umor, opstipacija, opća slabost i depresija.
Peritonitis
Peritonitis je upala peritoneuma (potrbušnice), koja može biti akutna ili kronična, bakterijska ili virusna, te primarna ili sekundarna.
Primarni peritonitis je upala kod koje nije poznat uzročnik, dok je sekundarni akutni peritonitis najčešći oblik upale peritoneuma, koji može imati više uzročnika.
Neki od uzročnika ovog oblika su bakterije (Pneumococcus, Staphylococcus, Streptococcus), a do infekcije dolazi najčešće zbog perforacije šupljih organa (perforirani ulkus želuca), ozljeda trbuha, gangrena trbušnih organa (akutni apendicitis) ili širenja infekcija iz drugih organa (genitalije).
Pacijenti se žale na abdominalni bol, koji je jakog intenziteta i iznenadan. Bol se pojačava prilikom izvođenja pokreta, kašlja i disanja. Prisutna je i visoka tjelesna temperatura, mučnina, povraćanje, ubrzan i slab puls, nadutost trbuha i opstipacija. Opće stanje pacijenta je jako loše, a dolazi i do pada krvnog tlaka.
Pregledom se utvrđuje karakteristična blijeda boja lica, s upalim očima, ušiljenim nosom i suhim i obloženim jezikom, te cijanozom usana (facies Hippocratica).
U težim slučajevima, koji su u naprednom stadiju bolesti dolazi do meteorizma i paralize crijeva, a primjećuje se distendiranost abdomena. Pregledom se utvrđuje i bolna osjetljivost i defans trbušne stjenke, a dolazi i do izostanka crijevne peristaltike.
Komplikacije koje mogu pratiti ovu bolest su šok i respiratorna insuficijencija, a posljedice bolesti mogu biti distenzija crijeva, paralitički uleus i poremećaj funkcioniranja jetre.
Divertikuloza kolona
Male izbočine vrećastog oblika uzrokovane popuštanjem crijevne stijenke, nazivamo divertikule. Vrlo su brojne, višestruke i veličine zrna graška. Divertikule se najčeće javljaju kod pacijenata dobi od 60 do 80 godina i to mnogo češće kod muškaraca, nego kod žena.
Najčešći uzročnik bolesti je loša prehrana, siromašna vlaknima i integralnim brašnom, a previše bogata šećerima i mesom. Bolest ima i nasljedni karakter, a može se javiti i nakon kroničnih ili akutnih infekcija kolona, te drugih crijevnih bolesti.
Postoje dva osnovna oblika divertikuloze kolona:
Urođeni oblici - Prisutni osobito kod mlađih osoba i najčešće zahvataju cijelo debelo crijevo.
Stečene divertikuloze - One su često posljedica kolonopatija.
Prvi stupanj je divertikuloza kolona nema kliničke manifestacije i može se uočiti tek slučajnim pretragama, odnosno rengenogramima kolona.
Upalni divertikulitis - U ovom stupnju divertikuli su puni gnojnog sadržaja. Kod pacijenta se počinju javljati i prvi simptomi bolesti, kao što su: jaki bolovi u trbuhu, osobito u lijevoj strani trbuha, proljev u kome se mogu naći i tragovi krvi i sluzi, povišena tjelesna temperatura, te jako loše opće stanje pacijenta. Ako se u ovoj fazi urade neke pretrage, može se naći leukocitoza i ubrzanje sedimentacije eritrocita, a radiolškim pregledom se utvrđuju divertikule. U ovom periodu pacijent dobro reagira na terapiju lijekovima i odmaranjem.
Gnojni divertikulitis – Do ovog stupnja može doći zbog neadekvatnog liječenja. Kod pacijenta se javljaju veći problemi sa smetnjama prolaska stolice, što može dovesti do appendicitis sinistre. Tjelesna temperatura pacijenta je jako velika, što ponekad dovodi i do subileusa. U ovom stadiju ne preporučuje se izvođenje irigografije.
Neke od komplikacija do kojih može doći tijekom divertikuloze kolona su:
Peritonitisi - Divertikul odvojen od ostatka debelog crijeva evoluira ka gnojenju. Tada dolazi do infekcije tkiva kolona, što se najčešće mora odstraniti kirurškim putem.
Fistule – Inficirani divertikul ima potrebu za drenažom, te se zbog toga stvaraju fistule, koje se potom dreniraju u susjedne organe (najčešće u mokraćni mjehur), što dovodi do izlaska fecesa i plinova urinom, što inicira brojne infekcije mjehura.
Krvarenja – Divertikuli su bogato prokrvljeni, pa tako ponekad dolazi do jačih krvarenja. U tom periodu krvarenja ne preporučuje se izvođenje kolonoskopije.
U slučaju lakšeg oblika divertikuloze potrebno je povećati količinu vlakana u prehrani, odnosno jesti što više voća i povrća i piti puno tekućine.
Najčešći uzročnik bolesti je loša prehrana, siromašna vlaknima i integralnim brašnom, a previše bogata šećerima i mesom. Bolest ima i nasljedni karakter, a može se javiti i nakon kroničnih ili akutnih infekcija kolona, te drugih crijevnih bolesti.
Postoje dva osnovna oblika divertikuloze kolona:
Urođeni oblici - Prisutni osobito kod mlađih osoba i najčešće zahvataju cijelo debelo crijevo.
Stečene divertikuloze - One su često posljedica kolonopatija.
Prvi stupanj je divertikuloza kolona nema kliničke manifestacije i može se uočiti tek slučajnim pretragama, odnosno rengenogramima kolona.
Upalni divertikulitis - U ovom stupnju divertikuli su puni gnojnog sadržaja. Kod pacijenta se počinju javljati i prvi simptomi bolesti, kao što su: jaki bolovi u trbuhu, osobito u lijevoj strani trbuha, proljev u kome se mogu naći i tragovi krvi i sluzi, povišena tjelesna temperatura, te jako loše opće stanje pacijenta. Ako se u ovoj fazi urade neke pretrage, može se naći leukocitoza i ubrzanje sedimentacije eritrocita, a radiolškim pregledom se utvrđuju divertikule. U ovom periodu pacijent dobro reagira na terapiju lijekovima i odmaranjem.
Gnojni divertikulitis – Do ovog stupnja može doći zbog neadekvatnog liječenja. Kod pacijenta se javljaju veći problemi sa smetnjama prolaska stolice, što može dovesti do appendicitis sinistre. Tjelesna temperatura pacijenta je jako velika, što ponekad dovodi i do subileusa. U ovom stadiju ne preporučuje se izvođenje irigografije.
Neke od komplikacija do kojih može doći tijekom divertikuloze kolona su:
Peritonitisi - Divertikul odvojen od ostatka debelog crijeva evoluira ka gnojenju. Tada dolazi do infekcije tkiva kolona, što se najčešće mora odstraniti kirurškim putem.
Fistule – Inficirani divertikul ima potrebu za drenažom, te se zbog toga stvaraju fistule, koje se potom dreniraju u susjedne organe (najčešće u mokraćni mjehur), što dovodi do izlaska fecesa i plinova urinom, što inicira brojne infekcije mjehura.
Krvarenja – Divertikuli su bogato prokrvljeni, pa tako ponekad dolazi do jačih krvarenja. U tom periodu krvarenja ne preporučuje se izvođenje kolonoskopije.
U slučaju lakšeg oblika divertikuloze potrebno je povećati količinu vlakana u prehrani, odnosno jesti što više voća i povrća i piti puno tekućine.
Kolitis
Bolest najčešće zahvaća žene od 20 do 30 godine života, a osnovni uzrok je stres i napetost, a sindrom se može pojavit nakon trovanja hranom ili kao posljedica alergije na neku hranu.
Uzročnici mogu biti i razne bolesti želuca, osobito gastritis, ali i nedovoljna aktivnost jetre i gušterače.Bol u abdomenu, opstipacija ili proljev su prvi simptomi kolitisa. Česta je i pojava abdominalnih grčeva nakon stolice. Pacijent osjeća nadutost u trbuhu, a pojavljuje se i meteorizam (suvišni zrak u crijevima), podrigivanje, loš zadah, jutarnje mučnine, gubitak teka i smjenjivanje proljeva i opstipacije.
Osim tih simptoma, javlja se i glavobolja, vrtoglavica, tremor, bol u prsnom košu, znojenje, poremećaj koncentracije i lako umaranje. Kod žena je moguć i poremećaj menstrualnog ciklusa. U slučaju ponovljenih stresnih situacija simptomi se pogoršavaju i pojačavaju.
Ulcerozni kolitis
Ulcerozni kolitis je upalna bolest debelog crijeva, obilježena multiplim površinskim ulceracijama. Uzroci ove bolesti su: genetska predispozicija (česti su slučajevi obolijevanja više članova jedne obitelji), psihisomatski faktori (bolest se češće javlja kod osoba koje su sklone depresiji) i faktori imuniteta (primjetno je povećan broj oboljelih kod osoba koje imaju slab imunitet organizma). Ulcerozni kolitis je bolest koja podjednako pogađa i žene i muškarce, a najčešće se javlja između 20. i 35. godine života.
Upalni proces primarno zahvata sluznicu debelog crijeva, koja je prekrivena lezijama i krvlju kao posljedicom krvarenja iz lezija. Bolest u 95% slučajeva zahvata rektum, a uz rektum, može zahvatiti i dio debelog crijeva ili čitavo debelo crijevo. Tada se može proširiti i na ileum.
Samo u teškim oblicima bolesti stijenka crijeva može postati tanka, sluznica ogoljena, a upala se širi do seroze, što dovodi do dilatacije s mogućnošću perforacije.
Simptomi bolesti ovise o zahvaćenosti crijeva i opsežnosti bolesti. Najčešći simptomi ulceroznog kolitisa su: proljev, opstipacija, krv u stolici, grčevi u trbuhu, bolovi u trbuhu, gubitak apetita, mršavljenje, opća slabost i povišena tjelesna temperatura.
U nekim slučajevima, osobito kod djece i starijih osoba jedini simptomi mogu biti povišena tjelesna temperatura i mršavljenje, bez pojave drugih simptoma.
Postoje i slučajevi kod koji dolazi do totalne kompromitacije kolona i u kojima pacijenti imaju konstantan proljev (30-40 puta na dan), vrućicu i opće stanje im je jako loše. U tim slučajevima pacijent se mora hitno hospitalizirati.
Uzročnici mogu biti i razne bolesti želuca, osobito gastritis, ali i nedovoljna aktivnost jetre i gušterače.Bol u abdomenu, opstipacija ili proljev su prvi simptomi kolitisa. Česta je i pojava abdominalnih grčeva nakon stolice. Pacijent osjeća nadutost u trbuhu, a pojavljuje se i meteorizam (suvišni zrak u crijevima), podrigivanje, loš zadah, jutarnje mučnine, gubitak teka i smjenjivanje proljeva i opstipacije.
Osim tih simptoma, javlja se i glavobolja, vrtoglavica, tremor, bol u prsnom košu, znojenje, poremećaj koncentracije i lako umaranje. Kod žena je moguć i poremećaj menstrualnog ciklusa. U slučaju ponovljenih stresnih situacija simptomi se pogoršavaju i pojačavaju.
Ulcerozni kolitis
Ulcerozni kolitis je upalna bolest debelog crijeva, obilježena multiplim površinskim ulceracijama. Uzroci ove bolesti su: genetska predispozicija (česti su slučajevi obolijevanja više članova jedne obitelji), psihisomatski faktori (bolest se češće javlja kod osoba koje su sklone depresiji) i faktori imuniteta (primjetno je povećan broj oboljelih kod osoba koje imaju slab imunitet organizma). Ulcerozni kolitis je bolest koja podjednako pogađa i žene i muškarce, a najčešće se javlja između 20. i 35. godine života.
Upalni proces primarno zahvata sluznicu debelog crijeva, koja je prekrivena lezijama i krvlju kao posljedicom krvarenja iz lezija. Bolest u 95% slučajeva zahvata rektum, a uz rektum, može zahvatiti i dio debelog crijeva ili čitavo debelo crijevo. Tada se može proširiti i na ileum.
Samo u teškim oblicima bolesti stijenka crijeva može postati tanka, sluznica ogoljena, a upala se širi do seroze, što dovodi do dilatacije s mogućnošću perforacije.
Simptomi bolesti ovise o zahvaćenosti crijeva i opsežnosti bolesti. Najčešći simptomi ulceroznog kolitisa su: proljev, opstipacija, krv u stolici, grčevi u trbuhu, bolovi u trbuhu, gubitak apetita, mršavljenje, opća slabost i povišena tjelesna temperatura.
U nekim slučajevima, osobito kod djece i starijih osoba jedini simptomi mogu biti povišena tjelesna temperatura i mršavljenje, bez pojave drugih simptoma.
Postoje i slučajevi kod koji dolazi do totalne kompromitacije kolona i u kojima pacijenti imaju konstantan proljev (30-40 puta na dan), vrućicu i opće stanje im je jako loše. U tim slučajevima pacijent se mora hitno hospitalizirati.
Hemoroidi
Hemoroide čine proširenja krvnih žila područja anusa. Razlikuju se simptomatski i esencijalni hemoroidi. Simptomatski hemoroidi nastaju kada je onemogućen protok krvi kroz venu portu i tada hemoroidi omogućavaju portalnoj krvi prolazak u donju šuplju krvnu žilu.
Esencijalni (primarni) hemoroidi su bolest krvnih žila područja analnog otvora. Primarni hemoroidi su česta bolest i najčešće zahvaća osobe srednjih godina i trudnice, a pogoduju je joj i dugo sjedenje, opstipacija, pretjerivanje u alkoholu i jakim i začinjenim jelima, te sportovi kao što je jahanje i biciklizam. Hemoroidi, također, imaju i nasljedni karakter.
Klinički se razlukju spoljni i unutarnji hemoroidi.
Spoljni hemoroidi su lako vidljivi, dok unutarnji nisu vidljivi. Oba tipa hemoroida su plavkaste boje i izgledaju kao meki čvorići. Unutarnji hemoroidi se češće pojavljuju, a mogu uzrokovati i krvarenja.
Pacijenti najčešće navode kako imaju neugodan osjećaj težine i peckanja u predjelu anusa, pa čak i izražen svrab. U nekim slučajevima pacijent primjećuje da u stolici ima tragova krvi, što znači da je došlo do rupture čvorića, što je izazvalo krvarenje. Krvarenje je u isto vrijeme i najčešća komplikacija hemoroida. U težim oblicima pacijent često ima lažni potrebu za stolicom, a prilikom pražnjenja stolice dolazi do jakih bolova, a ponekad i povišene tjelesne temperature.
Ako je bolest blažeg oblika može sponano prestati tjekom nekoliko dana, ali isto tako može doći i do pogoršanja, stvaranjem analnih fistula ili ulceracija. Kod pacijenata koji imaju duža i jača krvarenja uzrokovana hemoroidima, može doći i do anemije.
Kod blažih oblika bolesti dovoljna terapija je higijena prehrane i tijela, što rezultira redovitim stolicama i izbjegavanju opstipacije. Treba izbjegavati dugo sjedenje, obilne i teške obroke, alkohol i kavu, a bol se može ublažiti toplo-vlažnim oblogama, kupanjem više puta dnevno toplom vodom, te mazanje hemoroidalnim kremama.
Ako je u pitanju teži oblik hemoroida, koji se ne može liječiti higijenskim mjerama i medikamentnim terapijama, pristupa se kirurškim tretmanima.
Esencijalni (primarni) hemoroidi su bolest krvnih žila područja analnog otvora. Primarni hemoroidi su česta bolest i najčešće zahvaća osobe srednjih godina i trudnice, a pogoduju je joj i dugo sjedenje, opstipacija, pretjerivanje u alkoholu i jakim i začinjenim jelima, te sportovi kao što je jahanje i biciklizam. Hemoroidi, također, imaju i nasljedni karakter.
Klinički se razlukju spoljni i unutarnji hemoroidi.
Spoljni hemoroidi su lako vidljivi, dok unutarnji nisu vidljivi. Oba tipa hemoroida su plavkaste boje i izgledaju kao meki čvorići. Unutarnji hemoroidi se češće pojavljuju, a mogu uzrokovati i krvarenja.
Pacijenti najčešće navode kako imaju neugodan osjećaj težine i peckanja u predjelu anusa, pa čak i izražen svrab. U nekim slučajevima pacijent primjećuje da u stolici ima tragova krvi, što znači da je došlo do rupture čvorića, što je izazvalo krvarenje. Krvarenje je u isto vrijeme i najčešća komplikacija hemoroida. U težim oblicima pacijent često ima lažni potrebu za stolicom, a prilikom pražnjenja stolice dolazi do jakih bolova, a ponekad i povišene tjelesne temperature.
Ako je bolest blažeg oblika može sponano prestati tjekom nekoliko dana, ali isto tako može doći i do pogoršanja, stvaranjem analnih fistula ili ulceracija. Kod pacijenata koji imaju duža i jača krvarenja uzrokovana hemoroidima, može doći i do anemije.
Kod blažih oblika bolesti dovoljna terapija je higijena prehrane i tijela, što rezultira redovitim stolicama i izbjegavanju opstipacije. Treba izbjegavati dugo sjedenje, obilne i teške obroke, alkohol i kavu, a bol se može ublažiti toplo-vlažnim oblogama, kupanjem više puta dnevno toplom vodom, te mazanje hemoroidalnim kremama.
Ako je u pitanju teži oblik hemoroida, koji se ne može liječiti higijenskim mjerama i medikamentnim terapijama, pristupa se kirurškim tretmanima.
Karcinom jednjaka
Karcinom jednjaka je bolest koja pretežno zahvaća muškarce. Čimbenici koji su mogući uzročnici bolesti su alkohol i duhan. Ispitivanjima se došlo do spoznaje kako je puno veći broj oboljelih pripadalo skupini pušača, a najčešće je bolest dijagnosticirana kod osoba koje su pušenje kombinirali s konzumiranjem alkohola. Najčešće mjesto pojave lezija je u donjoj trećini jednjaka, dok se lezije rjeđe javljaju na gornjoj trećini jednjaka.
Najčešći simptom bolesti koji pacijenti uočavaju je otežano gutanje (disfagija), a ona se javlja kao posljedica suženja lumena jednjaka. Simptomi koji su također prisutni kod ove bolesti su: povraćanje, žgaravica, mršavljenje, zadah, povraćanje krvi, bol u prsima i kašalj izazvan gutanjem.
Najčešći simptom bolesti koji pacijenti uočavaju je otežano gutanje (disfagija), a ona se javlja kao posljedica suženja lumena jednjaka. Simptomi koji su također prisutni kod ove bolesti su: povraćanje, žgaravica, mršavljenje, zadah, povraćanje krvi, bol u prsima i kašalj izazvan gutanjem.
Karcinom debelog crijeva
Karcinom debelog crijeva (kolorektalni karcinom) je jedan od najčešćih karcinoma koji pogađaju suvremenog čovjeka. U Europi svake godine od karcinoma debelog crijeva umire oko 10000 ljudi. Debelo crijevo (kolon) je dio probavnog sustava, čija je svrha odvajanje hranjivih tvari iz pojedene hrane i zadržavanje otpadnih tvari do njihovog izbacivanja iz organizma. Ne postoji specifičan uzrok karcinoma debelog crijeva, ali neki od faktora koji mogu pogodovati ovoj bolesti su: obiteljska anamneza, razne bolesti crijeva, polipi na debelom crijevu, nepravilna i neadekvatna prehrana, bogata mastima i kolesterolom, te širenje karcinom s drugih organa u tijelu koji su oboljeli. Bolest najčešće pogađa osobe starije od 60 godina.
Simptomi karcinoma debelog crijeva, ovise o lokalizacije tumora, a najčešće se javljaju: krv u stolici, neredovne stolice, proljev, opstipacija, smjenjivanje proljeva i opstipacije, napuhnutost i plinovi. U nekim slučajevima prvi i jedini simptom bolesti može biti umor, iscrpljenost i opća slabost, koja se javlja zbog anemije, koja nastaje svakodnevnim, skrivenim krvarenjima, koja nisu primjetna na stolici pacijenta. Još jedan čest simptom je jaka bol i osjetljivost donjeg dijela trbuha.
Karcinom gušterače je česta tumorska bolest, koja može biti endokrina i egzokrina. Endokrini karcinomi nastaju iz stanica Langerhansovih otočića i najčešće su smješteni u tijelu ili repu gušterače, najčešće proizvode hormone i postižu veličinu i do 10 cm, prije nego što pacijent počne uočavati simptome bolesti.
Endokrini karcinomi su:
Gastrinom (Zollinger-Ellisonov sindrom) – Povećana razina gastrina, najčešće zloćudan.
Inzulinom – Povećana razina inzulina, što dovodi do hipoglikemije
Verner- Morrisonov sindrom – Najčešće je zloćudan, a očituje se jakim proljevima.
Nefunkcijski karcinom – Ne luči hormone, a uočava se najčešće tek prilikom pojave simptoma, kao što je bol u abdomenu i kralježnici, koje uzrokuje tumor velike mase.
Najčešći egzokrini tumor je duktalni adenokarcinom. Duktalni adenokarcinom najčešće se javlja u glavi gušterače i najčešće pogađa muškarce od 50 do 70 godina starosti. Uzroci nastanka ovog karcinoma nisu poznati, ali se kao faktori rizika navode pušenje i kronična upala gušterače.
Simptomi ovise o mjestu razvoja karcinoma, ali kod većine pacijenata simptomi bolesti se javljaju, tek nakon što se bolest proširi na lokalne strukture, a metastaze se prošire na jetru i pluća. Pacijenti se najčešće žale na naglo i neobjašnjivo mršavljenje, smanjenje teka, asteniju, umor, iscrpljenost, opću slabost i bolove u abdomenu koji se vremenom šire i na kralježnicu. Česta je i pojava depresije kod ovih pacijenata.
U slučajevima kada je tumor lokaliziran u glavu gušterače, uočljiva je pojava žutice, povećan žučni mjehur, hepatomegalija (uvećana jetra) i jaka bol u abdomenu. Pacijenti primjećuju kako im je boja urina jako tamna, a stolica bijela ili sivkasta.
Simptomi karcinoma debelog crijeva, ovise o lokalizacije tumora, a najčešće se javljaju: krv u stolici, neredovne stolice, proljev, opstipacija, smjenjivanje proljeva i opstipacije, napuhnutost i plinovi. U nekim slučajevima prvi i jedini simptom bolesti može biti umor, iscrpljenost i opća slabost, koja se javlja zbog anemije, koja nastaje svakodnevnim, skrivenim krvarenjima, koja nisu primjetna na stolici pacijenta. Još jedan čest simptom je jaka bol i osjetljivost donjeg dijela trbuha.
Karcinom gušterače je česta tumorska bolest, koja može biti endokrina i egzokrina. Endokrini karcinomi nastaju iz stanica Langerhansovih otočića i najčešće su smješteni u tijelu ili repu gušterače, najčešće proizvode hormone i postižu veličinu i do 10 cm, prije nego što pacijent počne uočavati simptome bolesti.
Endokrini karcinomi su:
Gastrinom (Zollinger-Ellisonov sindrom) – Povećana razina gastrina, najčešće zloćudan.
Inzulinom – Povećana razina inzulina, što dovodi do hipoglikemije
Verner- Morrisonov sindrom – Najčešće je zloćudan, a očituje se jakim proljevima.
Nefunkcijski karcinom – Ne luči hormone, a uočava se najčešće tek prilikom pojave simptoma, kao što je bol u abdomenu i kralježnici, koje uzrokuje tumor velike mase.
Najčešći egzokrini tumor je duktalni adenokarcinom. Duktalni adenokarcinom najčešće se javlja u glavi gušterače i najčešće pogađa muškarce od 50 do 70 godina starosti. Uzroci nastanka ovog karcinoma nisu poznati, ali se kao faktori rizika navode pušenje i kronična upala gušterače.
Simptomi ovise o mjestu razvoja karcinoma, ali kod većine pacijenata simptomi bolesti se javljaju, tek nakon što se bolest proširi na lokalne strukture, a metastaze se prošire na jetru i pluća. Pacijenti se najčešće žale na naglo i neobjašnjivo mršavljenje, smanjenje teka, asteniju, umor, iscrpljenost, opću slabost i bolove u abdomenu koji se vremenom šire i na kralježnicu. Česta je i pojava depresije kod ovih pacijenata.
U slučajevima kada je tumor lokaliziran u glavu gušterače, uočljiva je pojava žutice, povećan žučni mjehur, hepatomegalija (uvećana jetra) i jaka bol u abdomenu. Pacijenti primjećuju kako im je boja urina jako tamna, a stolica bijela ili sivkasta.
Haldin tinktura
Haldin tinktura
Uloga probavnih organa je fizikalna i kemijska razgradnja hrane, jer hrana koja se ne razgradi u želuci i crijevima, za tijelo znači otrov (toksikacija). Lijen probavni trakt/neredovito ili otežano izbacivanje izmeta uvijek je prvi znak upozorenja – pojave koje ljudi moraju biti svjesni i odmah ukloniti uzroke za to. Jačina stresa, kretanje i mišićno skeletni čimbenici često utječu na probavni trakt i obratno - probava utječe na pojavu bolesti kardiovaskularnog sustava, skeletno-mišićnog sustava, sustava unutarnjeg izlučivanja, živčanog sustava itd. Alergije na hranu i dugoročno uzimanje lijekova - posebno antibiotika – sve češće utječu na rad probavnog trakta, jer antibiotici pored onih štetnih ubijaju i one dobre bakterije u crijevima i tako nerijetko uzrokuju probavne teškoće ili posljedično čak i ozbiljne bolesti. Jedan od najvećih suvremenih zdravstvenih problema vezan je za rad jetre. Haldin tinktura nadoknađuje vlakna kojih u današnjoj prosječnoj prehrani nema u dovoljno velikim količinama. Veoma učinkovito pomažu i kod čišćenja kompletnih crijeva, posebno debelog crijeva (protiv zatvora). Vlakna i ljekovite biljke pomažu i kod olakšavanja bolesti koje proizlaze iz pomanjkanja vlakana u prehrani (npr. ateroskleroza, visok nivo LDL kolesterola i triglicerida). Haldin tinktura prirodno čisti crijeva i pomaže kod kroničnog zatvora, Chronove bolesti, hemoroida,gastritisa,katara želuca i drugih probavnih bolesti,obnavlja želučanu sluznicu te sprječava rak želuca i crijeva
Haldin tinktura primjerena je za sve ljude, a posebno za ljude koje muče česta crijevna oboljenja, za ljude s oboljenjima srca i krvnih žila, te one koji dnevno konzumiraju previše masti. Preporučuje se kao dugotrajnija dopuna prehrani za vrijeme kroničnih bolesti kao što su npr. Crohnova bolest, divertikulitis i dr. Haldin tinktura je zdrav i jednostavan način za brzo pridobivanje odgovarajuće količine vlakana. Dobar znak da se vaše crijevo oslobađa otrova je kada osjetite napetost zbog vjetrova i u stolici primijetite sluzave niti, Kada već nekoliko dana budete uzimali Haldin tinkturu, bit ćete iznenađeni kako ćete se tek osjećati nakon dva tjedna. Važno je da budete ustrajni.
SADRŽAJ: sjemenke trputca i bokvice (Plantago psyllium), Sjemenke lana (Linum usitatissium ), Guar guma (Cyamopsis tetragonoloba – održava normalni nivo šećera u krvi (dijabetici, morski alginat, korijen cikle, lišće Crnog oraha - protiv mikroba i crijevnih parazita, usporava razvoj ćelija raka, djeluje protiv zatvora.Sadrži još 30 drugih ljekovitih biljaka i korijena.
Doziranje: dva puta dnevno po jednu supenu kašiku prije jela dodati u čašu voćnog soka ili šolju čaja.
Uloga probavnih organa je fizikalna i kemijska razgradnja hrane, jer hrana koja se ne razgradi u želuci i crijevima, za tijelo znači otrov (toksikacija). Lijen probavni trakt/neredovito ili otežano izbacivanje izmeta uvijek je prvi znak upozorenja – pojave koje ljudi moraju biti svjesni i odmah ukloniti uzroke za to. Jačina stresa, kretanje i mišićno skeletni čimbenici često utječu na probavni trakt i obratno - probava utječe na pojavu bolesti kardiovaskularnog sustava, skeletno-mišićnog sustava, sustava unutarnjeg izlučivanja, živčanog sustava itd. Alergije na hranu i dugoročno uzimanje lijekova - posebno antibiotika – sve češće utječu na rad probavnog trakta, jer antibiotici pored onih štetnih ubijaju i one dobre bakterije u crijevima i tako nerijetko uzrokuju probavne teškoće ili posljedično čak i ozbiljne bolesti. Jedan od najvećih suvremenih zdravstvenih problema vezan je za rad jetre. Haldin tinktura nadoknađuje vlakna kojih u današnjoj prosječnoj prehrani nema u dovoljno velikim količinama. Veoma učinkovito pomažu i kod čišćenja kompletnih crijeva, posebno debelog crijeva (protiv zatvora). Vlakna i ljekovite biljke pomažu i kod olakšavanja bolesti koje proizlaze iz pomanjkanja vlakana u prehrani (npr. ateroskleroza, visok nivo LDL kolesterola i triglicerida). Haldin tinktura prirodno čisti crijeva i pomaže kod kroničnog zatvora, Chronove bolesti, hemoroida,gastritisa,katara želuca i drugih probavnih bolesti,obnavlja želučanu sluznicu te sprječava rak želuca i crijeva
Haldin tinktura primjerena je za sve ljude, a posebno za ljude koje muče česta crijevna oboljenja, za ljude s oboljenjima srca i krvnih žila, te one koji dnevno konzumiraju previše masti. Preporučuje se kao dugotrajnija dopuna prehrani za vrijeme kroničnih bolesti kao što su npr. Crohnova bolest, divertikulitis i dr. Haldin tinktura je zdrav i jednostavan način za brzo pridobivanje odgovarajuće količine vlakana. Dobar znak da se vaše crijevo oslobađa otrova je kada osjetite napetost zbog vjetrova i u stolici primijetite sluzave niti, Kada već nekoliko dana budete uzimali Haldin tinkturu, bit ćete iznenađeni kako ćete se tek osjećati nakon dva tjedna. Važno je da budete ustrajni.
SADRŽAJ: sjemenke trputca i bokvice (Plantago psyllium), Sjemenke lana (Linum usitatissium ), Guar guma (Cyamopsis tetragonoloba – održava normalni nivo šećera u krvi (dijabetici, morski alginat, korijen cikle, lišće Crnog oraha - protiv mikroba i crijevnih parazita, usporava razvoj ćelija raka, djeluje protiv zatvora.Sadrži još 30 drugih ljekovitih biljaka i korijena.
Doziranje: dva puta dnevno po jednu supenu kašiku prije jela dodati u čašu voćnog soka ili šolju čaja.