- Porodična tradicija
- Zdravlje iz Bosne
- Drevni napitak br.7
- Bolesti bubrega
- Prirodno liječenje jetre Hepoxal 6
- Holestrin
- Cardio Mehlem
- Kožne bolesti
- Zdravlje žene
- Probavni sistem
- Artritis
- Stres-bolest današnjice
- Respiratorni sistem
- Neurološka oboljenja
- Anemije
- Imunal plus
- Autoimuna oboljenja-liječenje
- Dijabetes
- Sistemski eritemski lupus
- Poremećaji funkcije štitne žlijezde i njihovo liječenje
- Porodična tradicija
- Drevni napitak br.2
- Bolesti prostate
- HALADIN 9x
- Maligna oboljenja i njihovo liječenje
- halil
- New Page
- New Page
Hepatitis B
Hepatitis B zarazna je bolest jetre uzrokovana virusom hepatitisa B (HBV) koji direktno napada i oštećuje jetru, a u nekim slučajevima, uzrokuje smrt. Spada u najčešće infektivne bolesti, a računa se da je širom svijeta prisutno oko 300 milijuna hroničnih nositelja HBV.
Virus hepatitisa B nalazi se u krvi i izlučevinama rana. U manjoj koncentraciji dokazan je u sjemenoj tekućini, vaginalnom sekretu, slini, znoju, majčinom mlijeku, suzama i mokraći. Virus je izuzetno otporan na vanjske uvjete. Na sobnoj temperaturi, u sasušenoj krvi može preživjeti do tjedan dana. Najčešći put prijenosa je nakon uboda ili posjekotine na zaraženu iglu ili drugi oštar predmet te spolni put. Transfuzije krvi i krvnih pripravaka nakon uvođenja učinkovitih testova detekcije danas predstavljaju izuzetno rijedak put prijenosa. Prijenos nesterilnim medicinskim instrumentima u razvijenim zemljama izuzetno je rijedak. Bliski obiteljski kontakt s oboljelom osobom moguć je put prijenosa. Pretpostavlja se da se događa pri zajedničkom korištenju pribora za brijanje, četkica za zube ili pri kontaktu s izlučevinama rana. Ne tako neznačajan prijenos infekcije moguć je pri akupunkturi, tatoou ili piercingu ako se rabe nesterilni instrumenti. Način prijenosa infekcije nije moguće utvrditi u 30% oboljelih.
Može biti kratkotrajan (akutni) i dugotrajan (kronični). U nekim slučajevima, akutni hepatitis prelazi u kronično stanje, ali kronični hepatitis se može također razviti samostalno.
Većina zaraženih nema nikakvih simptoma što ne znači da bolest ne postoji. Simptomi akutne infekcije obično se javljaju 1 do 3 mjeseca nakon zaraze i nespecifični su :
-povišena temperatura,
-zglobobolja,
-žutilo kože i sluznica,
-umor,
-gubitak apetita,
-bolovi ispod desnog rebrenog luka.
Jačina simptoma varira a uobičajeno se teži oblici bolesti javljaju u starijih pojedinaca. Vrlo rijetko tijek bolesti je toliko agresivan da uzrokuje akutno zatajenje jetre. Simptomi prestaju nakon eliminacije virusa što se kod većine zaraženih događa kroz tri mjeseca. U oko 5% odraslih virus zaostaje u organizmu dok je postotak puno veći (90%) ukoliko je do zaraze došlo prilikom poroda od majki s hepatitisom B. Ukoliko infekcija virusom hepatitisa B traje dulje od 6 mjeseci govorimo o hroničnom hepatitisu B.
Virus hepatitisa B nalazi se u krvi i izlučevinama rana. U manjoj koncentraciji dokazan je u sjemenoj tekućini, vaginalnom sekretu, slini, znoju, majčinom mlijeku, suzama i mokraći. Virus je izuzetno otporan na vanjske uvjete. Na sobnoj temperaturi, u sasušenoj krvi može preživjeti do tjedan dana. Najčešći put prijenosa je nakon uboda ili posjekotine na zaraženu iglu ili drugi oštar predmet te spolni put. Transfuzije krvi i krvnih pripravaka nakon uvođenja učinkovitih testova detekcije danas predstavljaju izuzetno rijedak put prijenosa. Prijenos nesterilnim medicinskim instrumentima u razvijenim zemljama izuzetno je rijedak. Bliski obiteljski kontakt s oboljelom osobom moguć je put prijenosa. Pretpostavlja se da se događa pri zajedničkom korištenju pribora za brijanje, četkica za zube ili pri kontaktu s izlučevinama rana. Ne tako neznačajan prijenos infekcije moguć je pri akupunkturi, tatoou ili piercingu ako se rabe nesterilni instrumenti. Način prijenosa infekcije nije moguće utvrditi u 30% oboljelih.
Može biti kratkotrajan (akutni) i dugotrajan (kronični). U nekim slučajevima, akutni hepatitis prelazi u kronično stanje, ali kronični hepatitis se može također razviti samostalno.
Većina zaraženih nema nikakvih simptoma što ne znači da bolest ne postoji. Simptomi akutne infekcije obično se javljaju 1 do 3 mjeseca nakon zaraze i nespecifični su :
-povišena temperatura,
-zglobobolja,
-žutilo kože i sluznica,
-umor,
-gubitak apetita,
-bolovi ispod desnog rebrenog luka.
Jačina simptoma varira a uobičajeno se teži oblici bolesti javljaju u starijih pojedinaca. Vrlo rijetko tijek bolesti je toliko agresivan da uzrokuje akutno zatajenje jetre. Simptomi prestaju nakon eliminacije virusa što se kod većine zaraženih događa kroz tri mjeseca. U oko 5% odraslih virus zaostaje u organizmu dok je postotak puno veći (90%) ukoliko je do zaraze došlo prilikom poroda od majki s hepatitisom B. Ukoliko infekcija virusom hepatitisa B traje dulje od 6 mjeseci govorimo o hroničnom hepatitisu B.
Hronični hepatitis spada u asimptomske bolesti što znači da nema specifičnih simptoma. To je bolest koja napreduje tiho i gotovo neprimjetno sve do poodmakle faze kada pacijent osjeća značajne promjene koje ga mogu navesti da ode kod ljekara.
Karakterišu ga nekoliko grupa simptoma:
-neurovegetativni -umor, slabost, malaksalost, nesanica/pospanost, neraspoloženje,
-dispeptični -mučnina, gađenje, povraćanje, dijareja, rjeđe zatvor, gubitak apetita, naduvenost trbuha, bol pod desnim rebarnim lukom,
-gripoidni – „flu-like“ -subfebrilna, rjeđe febrilna temperatura, znojenje, bolovi u mišićima i zglobovima – ponekad veoma jaki, znaci kataralnog zapaljenja respiratornog sistema
-alergijski -urtikarijalna ospa praćena svrabom.
Laboratorijski nalazi su porast jetrenih enzima ALT, AST i LDH.
U drugoj fazi bolesti stolica postaje svijetla, a mokraća dobija boju tamnog piva. Bolest se zbog nerazvijene tipične kliničke slike rijetko otkriva u ovoj fazi, a pacijenti su najinfektivniji.
U trećoj fazi žutilo se povlači, mokraća i stolica poprimaju normalnu boju.
Prolazno intenziviranje žutice te ponovna pojava umora i anoreksije te pogoršanje malaksalosti podsjećaju na akutni hepatitis; takve egzacerbacije koje se mogu javiti spontano često koincidirajući s nalazom virološke reaktivacije, mogu dovesti do progresivnog oštećenja jetre, a kada se to superponira na postojeću cirozu može dovesti do dekompenzacije (zatajenja) jetre.
Komplikacije ciroze javljaju se u zadnjem stadiju kroničnog aktivnog hepatitisa, a one uključuju: ascites, edem, krvarenje iz gastroezofagealnih varikoziteta ili hipersplenizam, artralgije i artritis, a mnogo rjeđe purpurne kožne lezije (leukocitoklastični vaskulitis), glomerulonefritis uzrokovan imunokompleksima te generalizirani vaskulitis (poliarteritis nodosa).
Karakterišu ga nekoliko grupa simptoma:
-neurovegetativni -umor, slabost, malaksalost, nesanica/pospanost, neraspoloženje,
-dispeptični -mučnina, gađenje, povraćanje, dijareja, rjeđe zatvor, gubitak apetita, naduvenost trbuha, bol pod desnim rebarnim lukom,
-gripoidni – „flu-like“ -subfebrilna, rjeđe febrilna temperatura, znojenje, bolovi u mišićima i zglobovima – ponekad veoma jaki, znaci kataralnog zapaljenja respiratornog sistema
-alergijski -urtikarijalna ospa praćena svrabom.
Laboratorijski nalazi su porast jetrenih enzima ALT, AST i LDH.
U drugoj fazi bolesti stolica postaje svijetla, a mokraća dobija boju tamnog piva. Bolest se zbog nerazvijene tipične kliničke slike rijetko otkriva u ovoj fazi, a pacijenti su najinfektivniji.
U trećoj fazi žutilo se povlači, mokraća i stolica poprimaju normalnu boju.
Prolazno intenziviranje žutice te ponovna pojava umora i anoreksije te pogoršanje malaksalosti podsjećaju na akutni hepatitis; takve egzacerbacije koje se mogu javiti spontano često koincidirajući s nalazom virološke reaktivacije, mogu dovesti do progresivnog oštećenja jetre, a kada se to superponira na postojeću cirozu može dovesti do dekompenzacije (zatajenja) jetre.
Komplikacije ciroze javljaju se u zadnjem stadiju kroničnog aktivnog hepatitisa, a one uključuju: ascites, edem, krvarenje iz gastroezofagealnih varikoziteta ili hipersplenizam, artralgije i artritis, a mnogo rjeđe purpurne kožne lezije (leukocitoklastični vaskulitis), glomerulonefritis uzrokovan imunokompleksima te generalizirani vaskulitis (poliarteritis nodosa).
Prevencija prijenosa na članove obitelji
Akutni i hronični hepatitis B je zarazan. Zato osobe sa hepatitisom B treba da razmotre mjere kojima će smanjiti rizik od širenja infekcije na osobe u blizini. Na primjer:
· -Razgovarajte o infekciji sa seksualnim partnerima i koristite kondom prilikom svakog odnosa.
· -Nemojte pozajmljivati brijače, četkice za zube ili bilo šta što na sebi može da ima krv.
· - Zavojima pokrivajte otvorene rane i posjekotine.
· -Nemojte donirati krv, organe, tkiva ili spermu ukoliko imate virus hepatitisa
· -Članovi najuže porodice i domaćinstva treba da se testiraju na hepatitis B. Svako sa rizikom od hepatitis B infekcije treba da se vakciniše ako to već nije uradio.
· -Nemojte dijeliti opremu za injekcionu primjenu lijekova (igle, špriceve).
· -Ako nanesete negdje krv, očistite je mješavinom 1 dela varikine i 9 dijelova vode.
Hepatitis B ne može da se prenese na sljedeće načine:
· -Grljenje i ljubljenje
· -Pozajmljivanjem escajga ili čaša
· -Kihanjem ili kašljanjem
· -Dojenjem Za više iformacija mozete nazvati 38761953944